Nepoznati Zagreb

Ukoliko još imate stari RIZ-ov TV ili gramofon (kako su li se ono zvali - "Trubadur" i "Traviata", zar ne?) ili pak liniju čuvene firme "Gorenje-Körting" još uvijek ih možete servisirati u servisu u Drežničkoj ulici na Trešnjevci!
(sudeći po stanju tabli i same kuće, izgleda da servis zaista radi ... prošao sam pored njega izvan redovnog radnog vremena pa ih nisam mogao upitati imaju li puno mušterija koji trebaju poprava tih starijih marki ...)


Snimio: Vanja

Iskreno, ja sam mislio da ta firma Gorenje-Körting više ne posluje, no na webu pronađoh DOKAZ da tome nije tako i da ona i nadalje živi i prodaje bijelu tehniku, ali ne i elektronske aparate.
A ako vas zanimaju stari televizori i radio aparati, pogledajte ovu web stranicu ili pak posjetite Tehnički muzej!

Dragi moji, prisjetite se kako je još prije 3-4 godine izgledao zagrebački putokazni "krajolik": putokaza je bilo malo, a puno od tih postojećih (većina naslijeđenih još iz doba Juge) je bilo nepotpunih ili čak krivih ... puno puta sam se osjećao baš bijedno kad sam morao nekome tumačiti kako da dođe u grad i da se snađe po njemu.

Tipičan primjer je jedan od rijetkih takvih putokaza koji još i dan danas stoje, ovaj na Selskoj cesti pored kazališta "Trešnja", pred križanje sa Zagrebačkom avenijom: em je nepotpun (ne kazuje kud se ide i ravno i putnik mora nagađati jel to baš pravi put za Karlovac i Split ili možda i nije), em ne odgovara po bojama (plava boja je boja državnih cesta, a ne gradskih prometnica odnosno auto cesta na koje upućuje), a i ovaj "Slavonski Brod" prelijepljen preko tada nepoćudnog Beograda nije baš neko estetsko rješenje (ali, naravno, bilo je razumljivo, bar u to doba). Kad tome dodam zub vremena (istrošen lim i reflektirajući sloj) i "zub" graffitera tad dobivamo znak koji nije baš lijepo ogledalo grada (a da ne govorim da je bilo još i puno gorih, ovaj je bio među najboljima!).


Snimio: Vanja

I, prije 3-4 godine se napokon netko sjetio da bi cijelu tu informativnu signalizaciju trebalo osmisliti potpuno nanovo i krenulo se sa radom. Ispočetka sam bio skeptičan, no što se išlo dalje bio sam sve oduševljeniji rezultatom i mislim da sada mogu bez zadrške reći da je to jedan od najkompletnijih poslova koji je u Zagrebu ikad napravljen ... i da je neizmjerno važan za identitet grada. Jer, sada svako važnije raskršće u gradu ima ispravne i dobro izgledajuće jednoobrazne putokaze, nema "rupa", označeni su čak i prilazi kvartovima (i ne mogu se sjetiti ikojeg iole većeg promašaja, bilo kod postavljanja, bilo kod imena) ... ma, milina jedna! Što se toga tiče, mislim da Zagreb sad ide uz bok većini gradova zapadnoevropskih zemalja, a neke je i nadmašio (talijane recimo nije teško premašiti, jer je njihov sistem označavanja doboga konfuzan i netočan ...).

Eto, ako netko ima kakvu primjedbu na gradske putokaze, neka ju iznese ovdje ... a ja ću samo još jednom reći da sam izuzetno zadovoljan time što svaki dan vidim na gradskim ulicama. Jest, vandali su već uništili neke putokaze ... ali, valjda će i to biti sanirano (neke su već popravili!).

No, kako je svaka pohvala, pogotovo kad je se previše ponavlja, pomalo zamorna ... evo i jednog primjera ne baš sasvim odgovarajućeg označavanja koje, istina, nije baš u domeni putokaza već "klasične" znakovne prometne signalizacije, ali opet ...

Naime, jedna od najvećih enigmi u zagrebačkom prometu je kako objasniti neupućenom putniku namjerniku koji dolazi Ilicom sa zapada na koji način može skrenuti lijevo u Kustošijansku. Na raskršću je to zabranjeno i to je ok, protok prometa prema istoku bi bio previše zagušen kad bi se tu dozvolilo to skretanje, a nema mogućnosti da se napravi dodatna traka za te lijeve skretače. I, što ostaje kao alternativa? Ono što većina vozača radi je da skrene desno na Trg siječanjskih žrtava i tamo se polukružno okrene i nastavi kasnije ravno na sjever. To ometa ostatak prometa na tom trgu, no kako ga inače nema previše onda je to ipak izdržljivo ... iako možda nije baš 100% u interesu protočnog prometa. Pravo rješenje je malko složenije, kroz Tavelićevu, Gosposvetsku i Zrinskoga ... ali, kako to objasniti znakom ili putokazom putniku neznancu koji ne zna lokalne običaje?

Netko dosjetljiv je još davno postavio nešto prije toga križanja znak koji sugerira kako treba skrenuti desno da bi se na slijedećim križanjima moglo ići dvaput lijevo i zatim ravno u željenom smjeru ... i to je čak i potpuno točno (vidi kartu, približna pozicija znaka je označena crvenom točkicom!), skreneš desno u Taveličevu, zatim lijevo u Gosposvetsku pa opet lijevo u Zrinskoga ... i onda dođeš opet na isto mjesto gdje si i bio ... što jest ok, jer se sad može ići na sjever u Kustošijansku, ali je i zbunjujuće jer znak ipak pokazuje nešto drugo (da se dođe u slijedeću ulicu).


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Šta mislite, da li bi nekoliko putokaza sa natpisom "Gornja Kustošija" (a ne samo "Donja Kustošija") na svim tim raskršćima pojasnilo stvar?

Moje iskustvo iz vožnje po inozemstvu i nepoznatim gradovima je obično ovako: čim uzmognem nabavim plan grada u koji želim ući i to mi je glavni izvor informacijama. Memoriram ga čim više u svojoj glavi (vizuelan sam tip pa to ide lako), a i uvijek mi je pri ruci ... no, kad vidim da se moja vizija puta do točke X sukobljava sa putokazom, tad slušam putokaz ... jer ne zanm da li je neka ulica na karti u stvari jednosmjerna, zatvorena zbog radova u tom času, možda je samo za lokalni promet, a pravac na koji pokazuje putokaz je brža varijanta. I obično stignem bez problema, barem kad sam u zemlji u kojoj je signalizacijska kultura na visini.

A kad nisam? Tad primjenjujem onu staru narodnu: "Kartu (ako imaš) čitaj i seljaka pitaj".

Hehehe, ovaj naslov zvuči kao vježba za učenike osnovne škole, danas vježbamo "č" i "ć" ...

Ovih nekoliko fotki zanimljive kućice koja se nalazi uz raskršće Rapske, Kornatske i Lopudske mi stoji "na lageru" već više od godinu dana, no nikako da ju na neki način povežem uz neki drugi post ... i, eto, sad sam fotkama TEŽ-a malo dotakao Sigečicu pa ću se onda odmah pomaknuti još parsto metara dalje na zapad.


Snimio: Vanja

Kućica je vrlo simpatična, podsjeća me malo na onu iz bajke o "Ivici i Marici", iako boluje od iste boljke kao i većina takvih objekata koje njihovi vlasnici koriste kao izložbeni prostor proizvoda svoje bogate mašte: naprosto je prenatrpana svime i svačime i ne obavezno sa najviše ukusa. No, bolje i tako nego neuredni vrtovi ili nezanimljivo betonirana dvorišta ... stoga, svaka čast vlasnicima!

Usput, može li me tko prosvijetiliti: na kojem broju se nalazilo nekadašnje kino "Sigečica"? Pokušao sam pronaći zgradu koje se tek vrlo maglovito sjećam, no u čitavoj Rapskoj nisma naišao niti na jednu kuću/zgradu koja bi mi izgledala kao nekadašnje kino ... u njemu sam bio tek jednom, i da stvar bude zanimljivija, ne na kino predstavi, već kazališnoj: prikazivao se "Maksimilijan Zviždukalo", mislim da je godina bila 1972 ili 1973 ... to mi je bila prva kazališna predstava u životu!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Svi vi koji se s vremena na vrijeme provezete Slavonskom avenijom u doba mraka sigurno ste u blizini Držićeve i "petlje" zapazili neboder sa jakim svjetlom na polsjednjim katovima na području Folnegovićeva naselja iliti "Folke" kako ga lokalci još nazivaju. Vjerujem da je taj neboder najsnažniji izvor svjetlosti u čitavome gradu, nekovrsna "supernova" zagrebačkog svjetlosnog svemira ...

O toj firmi ne znam puno .. nekad su sami proizvodili žarulje, a sada ih, gotovo sam siguran, samo (pre)prodaju, a to naznačuje i ime tvrtke koje je sada Tež-trgovina d.o.o., za razliku od nekadašnjeg samo TEŽ-a (Tvornica Električnih Žarulja ... postoje li i neke druge žarulje osim električnih? ).

Zanimljivo, na njihovoj web stranici spominje se i "laboratorij za svjetlotehnička mjerenja" što je, siguran sam, upravo taj izvor svjetlosti na najvišim katovima nebodera. Bilo bi uzbudljivo posjetiti ga i napraviti par fotki sa takvim osvjetljenjem, zar ne?
Zanimljivo mi je uočiti razne boje i nijanse svjetala na pojedinim dijelovima katova ... nadam se da će moje fotke (snimane sa 400 ASA kako bi bile bar podnošljivo oštre) bar donekle dočarati tu raznolikost!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Naravno, križ nije vjerski, već instalacijski, na zapadnoj strani "Super Konzuma" Špansko. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Sjećate se, pred nekoliko dana sam na kraju posta o Josipu Fonu spomenuo i "Baniju", bivše poduzeće za izradu ortopedskih pomagala. O prošlosti "Banije" nisam našao gotovo ništa na webu, jedina koliko toliko zanimljiva informacija je izvješće o pretvorbi Državnog ureda za reviziju (vidi OVDJE) iz kojeg moje laičko oko može vidjeti samo to da je "Banija" izgleda samo još jedno od niza poduzeća koje je privatizacija oborila na koljena (i koje je nakon toga u tišini otišlo u stečaj 2000. godine) nakon što se podijelilo na tri manje firme, samu "Baniju" te "Ortopediju" i "Banimed".

(Kao zanimljivost spominjem postojanje firme "Banimed-Banija d.o.o." koja i dan danas radi na adresi Valdecova 14, u manjem nedevastiranom dijelu postojeće zgrade - vidi OVDJE, a da stvar bude zanimljivija na toj adresi je registrirana i firma Ortomax d.o.o. vrlo slične djelatnosti)

A ono što je meni privuklo pažnju i vezano je uz "Baniju" to je njihova napuštena zgrada koja zauzima čitav blok Kraljevićeva-Valdecova-Božidarevićeva u Maksimiru i trenutno je očito meta ljubitelja devastacije. Stara zgrada se nalazi u Valdecovoj ulici, a novoizgrađeni dio (očito nikad dovršen i sada velikim dijelom prepušten propadanju) se nalazi sa stražnje strane stare zgrade, točno nasuprot poznatog centra za tehnički pregled u Kraljevićevoj.
(Ta blizina centra će možda čak označiti budućnost nove zgrade jer su neke osiguravajuće kuće već iskoristile poneki njen djelić za smještaj svojih poslovnica!)

Kao dodatak, OVDJE možete pročitati izvještaj o požaru koji se dogodio 18.07.2009. u toj zgradi, očito kao plod nepažnje beskućnika i vandala koji se u njoj sakupljaju, a prilikom kojeg je u krugu poduzeća pronađeno 300 boca sa opasnim kemikalijama koje je netko tamo ostavio..

No, kad već nemam puno podataka o samoj firmi pokazat ću vam nešto fotki koje sam sredinom jeseni snimio na toj lokaciji.


Snimio: Vanja

Snimio: Vanja


Rezultat nemara. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Putokaz ka jednom od sljednika koji koristi mali uređeni dio na jugozapadnom uglu stare zgrade. Snimio: Vanja


Glavni "ulaz" za beskućnike i vandale. Snimio: Vanja


Vidljive su posljedice požara. Snimio: Vanja


Pogled kroz dvorište od stare zgrade prema novoj. Snimio: Vanja


Stražnja strana nove zgrade. Snimio: Vanja

Danas ću vam predstaviti priloge još jednog od pozornih čitatelja mog bloga ... i ne samo da je pozoran čitatelj, već i sam prati zanimljivosti po gradu i bilježi ih svojim foto aparatom. Posljednjih dana sam od njega već dobio cijelu hrpu zanimljivih fotki i priča tako da s vremenom očekujte još priloga sa iste adrese!

Stoga, kao prvo zahvaljujem VT-u na svim ovim prilozima (i ovima koje sad objavljujem i onim budućima), a isto tako i kolegi mi po foto blogu, GP-u, na tome što nas je povezao!

A sad na posao: danas je tema smeće naše svagdašnje i zanimljivi natpisi vezani uz njega!

Globalisti, odbijte odavde!


Snimio: VT

Susjedi nikad ne spavaju!


Ugao Svetošimunske i Čreta iza Maksimirske šume. Snimio: VT

"Ja sam staro smeće skuril i ne da mi se više kurit ..."


Snimio: VT

Nisam odolio da ovdje ne dodam i svoj "klasik" iz naselja Trokut (uz njegov "šiljasti kut" na jugozapadu) iako je već bio objavljen kao samostalan post!


Uz ulicu Savski Gaj XIII. Snimio: Vanja

... a dokad će, nemam pojma, nit' njemu se izgleda ne piše najbolje jer tabla djeluje zanemareno (pokušah naći nešto o tom savezu na webu, ali nađoh samo rudimentarne informacije).


Vlaška 44. Snimio: Vanja