Nepoznati Zagreb

Fedor Kritovac (22.08.1938. - 28.01.2011.)


Danas je točno godinu dana otkako nas je prerano napustio Fedor Kritovac, jedan od dobrih duhova našega grada. A u spomen na njega i njegovo djelo kojim je potiho, ali tim vrednije, obogaćivao život grada i predlagao akcije kojima bi se unaprijeđivao gradski život danas ću spomenuti jedan njegov prijedlog koji je objavljen u časopisu "Arhitektura", broj 180+181 (1982), dakle prije pune 31 godine. Naime, tada je, kao i sada, prostor oko i unutar poznate petlje Držićeva/Slavonska avenija bio potpuno neiskorišten. Od same izgradnje petlje, u ranim sedamdesetima, jedina funkcija koju su zelene površine unutar petlje imale (i još uvijek imaju) je bio prilaz stupovima sa rasvjetom, a estetski doživljaj tog zelenila je bio gotovo zanemariv. No, Fedor je imao zanimljiv prijedlog - iskorištavanje tih površina za rekreaciju, kao dječje igralište, skate stazu (Zagreb tada nije imao niti jednu i mnogo je vremena prošlo dok nije dobio prvu, Jarunsku!), sanjkalište. Nije to bio nikakav radikalan prijedlog, baš dapače, jednostavan i relativno lako i jeftino provediv (i upravo zbog toga je bio vrlo vrijedan!), no nikad nije dočekao ostvarenje, a koliko se sjećam, niti ikakvu ozbiljniju raspravu.


Skenirani Fedorov članak iz časopisa "Arhitektura", broj 180+181, 1982. godina

Stoga, u spomen na Fedora i sve njegove ideje od kojih mnoge nisu dočekale svoje ostvarenje danas objavljujem ovaj njegov rad, a uz njega i moju seriju fotki zagrebačke "petlje", još uvijek jedine tog tipa u našem gradu, koja sve ovo vrijeme, punih 40 godina, predstavlja poseban gradski fenomen, simbol "velegradske strane" Zagreba, ali zanimljiv foto poligon.



Petlja iz zraka, preuzeto sa Wikipedije, Snimio: SpeedyGonsales


Daleko u zapadnim daljinama ... Snimio: Vanja


Strelovito ka sjeveru. Snimio: Vanja


Istočna beskonačnost. Snimio: Vanja


Pravcem prema jugu ... zapadnoj i istočnoj liniji se ne nazire kraj, sjeverna se gubi u gradskom metežu, dok je južna najkraća, ubrzo skreće ka mostu. Snimio: Vanja


U elegantnom luku ... Snimio: Vanja


Petlja trokatnica. Snimio: Vanja


Na nivou 0. Snimio: Vanja


1 i 2 sa 0. Snimio: Vanja


Na nivou +2. Snimio: Vanja


Zeleni otok zagrljen sa dvije asfaltne trake. Snimio: Vanja


Najčešća upotreba zelenih površina u i oko petlje. Snimio: Vanja


U sjeni gigantskoga tulipana. Snimio: Vanja


U sjeni betona. Snimio: Vanja


Najpitomija četvrtina petljinoga kruga, sa kućicama Sigečice u pozadini i neiskorištenim travnjakom unutar petlje. Snimio: Vanja


Najveće drvo petlje u betonskom zagrljaju. Snimio: Vanja


Drvo broj 2, također sa betonskim šalom. Snimio: Vanja


Jugoistočni zeleni krug, sa dva živa jablana i jednom metalnom izraslinom. Snimio: Vanja


Pogled u zrak, ka cvijetu ogromnog metalnog trputca. Snimio: Vanja


Čak četiri "trputca" na vidiku. Snimio: Vanja


Pomalo demode dizajn, retro stil, no još uvijek u podnošljivom stanju. Snimio: Vanja


Nisu svi petljini dani ovako idilični ... Snimio: Vanja

Preneseno sa programske knjižice "noći muzeja 2012"


Vjerujem da ćete večeras svi biti na nogama!

Ja ću s obitelji prvo biti OVDJE pogledati OVO, a zatim valjda navratimo i OVDJE, te, nadam se, i OVDJE! A za kraj, čuo sam da se večeras može prošetati i OVDJE!

Snimio: Vanja

Danas vam na raspolaganje stavljam moj još neobjavljeni tekst koji će biti tiskan u prvom ovogodišnjem broju časopisa "Glas Trešnjevke" za cca mjesec i pol. Problematika je već poznata, bicikl kao gradsko prijevozno sredstvo, sa težištem na područje gradske četvrti Trešnjevka sjever, a i neke od podtema sam već prije spominjao u svojim postovima, no čini mi se da je zgodno još jednom cjelovito pogledati tu temu.
Stoga, evo teksta i na ovome mjestu:

Veliki broj stanovnika zapadnoevropskih velegrada to zna: nema boljeg transportnog sredstva za odlazak na posao od bicikla. Izbjegavaju se prometne gužve, nema beskonačnog traženja i skupog plaćanja parkirnog mjesta, bez problema se može stati gdje se želi, putuje se humanom brzinom koja omogućuje zagledanje izloga, prolaznika, parkova … a, što je isto tako važno za sve one koji sjede na svojim radnim mjestima, bicikl pruža odličnu mogućnost za razgibavanje nakon višesatnog sjedenja za računalom ili radnim stolom.

Na žalost, tradicija upotrebe bicikla kao svakodnevnog prometnog sredstva u Zagrebu je zamrla proteklih desetljeća … no, svjedoci smo činjenice da je posljednjih godina praktički iz dana u dan primjetna sve veća prisutnost biciklista na gradskim ulicama. Trešnjevka tu nije iznimka, no njen stariji dio (gradska četvrt Trešnjevka-sjever) jedan je od najslabije opremljenih gradskih kvartova što se biciklističke infrastrukture tiče. Biciklističkih staza je tu iznimno malo, a i te koje postoje nisu povezane u smislenu i upotrebljivu mrežu. Glavni prometni pravci (Tratinska, Ozaljska, Selska, Magazinska, Golikova, Rudeška, Baštijanova) su zakrčeni prometom i preopasni za promet biciklista po kolniku, a opet preuski kako bi uz kolnik primili dodatnu biciklističku stazu te se biciklisti tim cestama najčešće služe u maniri kamikaza, jureći između automobile ili pak vozeći slalom pločnikom što je također vrlo opasno i za pješake i za njih same.

No, činjenica je da Trešnjevka raspolaže i sasvim upotrebljivim prometnim pravcima koji se uz minimalna ulaganja u rekonstrukciju nekoliko kritičnih točaka i nešto propagande mogu vrlo brzo profilirati kao nositelji glavnog dijela biciklističkog prometa uzduž i poprijeko Trešnjevke.

Pogledajmo načas kakve se mogućnosti biciklistima nude u inozemstvu, u gradovima i zemljama biciklistički osviještenih zemalja. Do dobrog primjera ne treba daleko poći – nedaleki Graz je odličan primjer grada s vrlo dobro organiziranim biciklističkim prometom i daje odličan uvid u to što se uz odlučnost podrške gradske uprave biciklistima, nešto mašte i ne previše novca može učiniti kako bi biciklisti BRZO i SIGURNO putovali gradom.

Jedan od osnovnih principa biciklističkog prometa unutar grada (dakle, kroz gradske četvrti koje su građene prije pojave biciklističkih staza) je taj da se biciklistički promet usmjerava ne uzduž glavnih prometnih ulica već paralelno sa njima, kroz manje prometne ulice. Po tim ulicama je već otprije malo automobilskog prometa ili se on namjerno “obeshrabruje” (postavljanjem izbočina na cesti, slijepim završecima itd) i najčešće uopće nije potrebna gradnja ili označavanje posebnih bciiklističkih staza, već se samo postavljaju prometni znakovi i putokazi što umnogome pojeftinjuje sam proces. Vrlo često se tu radi i o jednosmjernim ulicama po kojima je biciklistima dozvoljen promet u oba smjera. Isto tako, često se upotrebljavaju prečice kroz stambene blokove, parkove, uzduž parkirališta, ispod podvožnjaka … Zajednički nazivnik svim ovim mjerama je udaljavanje biciklističkog prometa od prometa motornih vozila (ali i pješaka!), i zbog veće sigurnosti i zbog ugodnije vožnje izvan područja visoke buke i zagađenja – pri tome se računa kako se biciklom u tim uvjetima samostalno mogu voziti i starija djeca, inače vrlo ugrožena u prometu kad se voze biciklima.

Uočimo što se na tome polju može učiniti na Trešnjevci i koliko bi sve to košta te gledajući njen plan relativno lako se prepoznaju pravci pogodni za takve biciklističke staze:

- smjer zapad-istok, sjeverna varijanta: Ulaz od Kustošije trasom Samoborčeka (Tomislavova, kroz Ciglenicu do Selske, preko livada do Trakošćanske i Nove caste), dalje Kučerinom do Adžijine s priključkom na postojeću mrežu biciklističkih staza centra grada – Ulica Kršnjavoga i “zeleni val” u smjeru istoka
- smjer zapad-istok, južna varijanta: Ulaz od Prečkog/Španskog trasom bivšeg teretnog kolosijeka za nekadašnju vojarnu Prečko-Rudeš (Ratarska-Slankamenska-Korenička-Vlašićka-Bijeljinska-Zenička)-Ljubljanica (Uskočka-potok Črnomerec-Mandićeva)- Prijelaz Selske- Kostelska-priključak na prethodnu stazu kod Trakošćanske
- smjer sjever-jug, istočna varijanta: Ulaz iz Knežije, Nova cesta do Trešnjevačkog trga, zatim Trakošćanska do pruge
- smjer sjever-jug, središnja varijanta: Ulaz sa Srednjaka pa uz potok Črnomerec do sjevera Trešnjevke (potrebno je proširenje staze uz potok)
- smjer sjever-jug, zapadna varijanta: Ulaz sa Jaruna, uz potok Kustošak prema Kustošiji (potrebno je zaobilaženje nekih užih mjesta uz potok(

Uz već postojeću mrežu biciklističkih staza koja postoji u novijem dijelu Trešnjevke (Zagrebačka avenija, Horvaćanska cesta) te priključke na biciklističke staze u centru i okolnim kvartovima (Malešnica, Špansko, Novi Zagreb preko starog Savskog mosta, Trnje pored Vjesnika, Vukovarskom i Gagarinovim putem) to bi dalo odličnu prohodnost kroz čitav stariji dio ove četvrti i to ulicama koje izbjegavaju glavne prometne arterije. Kao biciklist koji već duže vrijeme vozi tim ulicama usudio bih se reći da bi to bila i vrlo jeftina varijanta uz troškove za prilagođavanje tek nekih izoliranih detalja koja bi trebalo prilagoditi biciklistima (spuštanje nekih rubnjaka, prilazi mostu preko potoka Črnomerca, osnovni putokazi, karta sa ucrtanim preporučenim pravcima).

Osnovno pitanje ovog trenutka je: postoji li u gradskoj upravi podrška ovakvim planovima koji bi, uvjeren sam, brzo i jeftino prilagodili grad potrebama biciklista bez bitnog utjecaja na promet motornih vozila, ali i pješaka (nauštrb kojih se u posljednje vrijeme izgradilo nekoliko novih biciklističkih staza – npr. u Trakošćanskoj). Ja sam već iznio svoja razmišljanja Gradskom uredu za razvoj i strateško planiranje i tamo sam naišao na razumijevanje i načelnu podršku. Hoće li ove ideje doprijeti i dalje – vidjet ćemo. Poštovani čitatelji, Trešnjevkom prolazite otvorenih očiju i opažajte!


Snimio: Vanja

Ulica Račkog. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja


Uvijek mi je zanimljivo "kontekst-oglašavanje", kad se oglašivači potrude prepoznati mjesta gdje se nalaze njihovi potencijalni "korisnici" i onda svoju reklamnu kampanju ciljano upere na točno određena mjesta, vremena, slojeve ljudi. Nije da sam baš lud za reklamama, ali ovo je na neki način igra "pecanja" korisnika, a ja volim igre i zanimljivo mi je odgonetavati tko se iz kojeg razloga odlučio baš za ovaj ili onaj vid i mjesto reklamiranja. A osobito mi je zanimljivo odgonetavati namjere oglašivača koji svoju reklamu (nekad samo najobičniji "sticker", naljepnicu) nalijepe na neko više ili manje neutralno mjesto - ili iz nekog razloga ne mogu naći bolje mjesto za reklamu (problemi financijske prirode ili pak neke druge) ili im je baš na tom mjestu ciljana publika, a ja ponekad ne mogu zaključiti zašto.

Uglavnom, prošlu nedjelju sam sa sinom proveo dobra dva sata u skate-parku u POS-ovu naselju Oranice-Špansko i zapazio sam poveću količinu naljepnica sa gornje fotke pa me je baš zanimalo tko to pokazuje toliko želje proširiti svoje ime među omladinom koja se tamo okuplja. I, ukucavši web adresu s naljepnice sam i saznao ... a vi procijenite koliko je ta reklama pogodila cilj. (pregledajte cijelu ponudu kako bi vam ciljanje reklame bilo jasnije!)



Skatepark u POS-ovom naselju Oranice-Špansko. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Ovaj tjedan vas na tome mjestu čeka "Bubamara šarena" !

Snimio: Vanja


Dragi moji, nekad vam otkrivam potpuno nove stvari, nekad stare, ali nepoznate, a danas ću napisati par riječi o jednoj novoj, ali već podosta poznatoj ... no, nova inkarnacija "Krivog puta" nazvana "Savska 14" po svojoj adresi ipak zaslužuje spominjanje koliko god već puno ljudi zna za nju. Eto, ako slučajno još niste znali, nemojte reći da niste upozoreni!

Za podsjetnik o prošlosti tog famoznog lokala koji je u prošlom životu stanovao u Crnatkovoj ulici kod Botaničkog vrta pogledajte OVDJE, kratku priču o sadašnjem životu pročitajte OVDJE, a kod mene pogledajte par fotki zabilježenih krajem prošle jeseni!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


"Oglasna klupa" Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Na prilazu NSB-u, za službeno biciklističko parkiralište pogledajte jučerašnji post. Snimio: Vanja