Nepoznati Zagreb
09.05.2011., ponedjeljak
Nadrealna nedjelja u Hrelich Villageu
Svanulo je blistavo i sunčano proljetno jutro nad Hrelićem ... Medvednica se blistala na ranojutarnjem suncu, kosovi sa prisavskih stabala su pjevali svoju pjesmu, a savski galebovi su kružili iznad šljunčane ledine koja se polako punila. Prvi prodavači su pristizali na sajmišnu ledinu i zauzimali svoja mjesta: dizale su se šatre, vremešni kombiji puni starudije su manevrirali među gužvom, prostirala su se šatorska krila, rastezale plastike i postavljale novine kao podloga za svu onu sajmišnu kramu koja čeka kupca-namjernika ... ispijale su se prve kavice i konjačići, palile vatre ispod roštilja, a ledinom koja pet dana u tjednu samuje širio se žagor i miris akcije. Postoji li išta na ovome svijetu što se ne može nabaviti na ovome mjestu? Postoji li još negdje na svijetu tako prikladno smješten sajam, na pola puta između gradskog smetlišta i gradskog tramvaja?
 Prije podne je smijenilo jutro, biznis je tekao ustaljenim tokom, a čak i ako i nije bilo puno kupaca prodavači su se makar grijali na ugodnom suncu ... što i nije tako zanemarivo obzirom da mnogi od njih nemaju svog toplog doma, svoja ugrijana četiri zida i ugodan krevet sa mekim i čistim pokrivačem. Možda su neki od njih tamo negdje nakon treće rakijice i drugog bureka i primjetili kako su se tad na istoku počeli pojavljivati prvi oblaci, no siguran sam da nisu obraćali veliku pozornost na njih. Ta, bili su tako nježni, prozirni i vlaknasti, kao nebeska paučina! Ali, nakon lakooblačne pješadije došla je teška crna artiljerija i zamračila nebo ... a ako to još nije zabrinulo prodavače i kupce, tada je sigurno to učinio jak ledeni vjetar koji je negdje oko 14h iznenada puhnuo sa istoka, uskoro popraćen i kišom. I, cijelo sajmište se odjednom pretvorilo u kovitlac papira, plastičnih vrećica, robe (naravno, nisu poletjeli stari alat i auto dijelovi, no zato su poletjele sve novine, stari časopisi, po podu razbacane krpice ...) ... idila je bila završena, svi su se razbježali kud je tko stigao ostavljajući prodavače da se snalaze kako znaju u sakrivanju svoje robe pred kišom i vjetrom. --- Jučerašnje nedjeljno jutro nisam proveo na Hreliću tako da je ova pričica plod moje mašte, no siguran sam da je stvarnost bila vrlo slična ... naime, tokom jutra i prijepodneva sam i sam uživao na suncu kod kuće, a popodne, sa dolaskom prvih oblaka sam krenuo sa obitelji do Andautonije gdje se ovaj vikend održavao njihov glavni godišnji događaj (ove godine su tema bili mirisi). No, na žalost, to događanje nismo niti omirisali jer se u međuvremenu diglo nevrijeme i kad smo došli do Šćitarjeva već je padala kiša i puhao jak ledeni vjetar pa smo se morali okrenuti nazad ... a put kući nas je poveo preko Mićevca i pored Hrelića na kojem sam zabilježio slijedeće nadrealno-katastrofične fotke razbacanog smeća uz zapadnu ogradu sajmišta. Vjetar je bio tako jak da je niželeteće vrećice jednostavno "zalijepio" uz ogradu (a one koje su imale sreću preletjeti ju su pale u jarak u zavjetrini ), a sve one koje su poletjele visoko u zrak su se spustile tko zna kamo ... Čisto da znate, ako živite zapadno od Hrelića i ako vam je okoliš kuće ili stana pun vrećica, onda sad znate otkud su stigle!  Zapadna ograda sajmišta na Hreliću. Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja |
