Nepoznati Zagreb

Jednog dana izađoh pred svoju zgradu i spazih bicikl zavezan uz metalnu konstrukciju za čišćenje tepiha (kako li se već to čudo zove ...). A na njemu naljepnica "P srce NY" ... pa pomislih, gle neki P ovdje voli New York, a vozi se na ovakvom malom i starom bicikliću!

A onda pogledah bolje i skužih kakav sam telac: pa to nije srce, to je slovo "O" i to je bicikl Pony!!!!



Snimio: Vanja


U Prečkom. Snimio: Vanja


Eh, taj bicikl Pony .. koliko sam kilometara prevezao na njemu! Na žalost, od silne upotrebe se pratički raspao, a nije niti bio pogodan za moje sve veće biciklističke apetite tako da sam po završetku faksa kupio ozbiljan bicikl "maraton", a moj ljubičasti pony sa obje prednje kočnice (raritet, većina je imala torpedo i samo prednju ručnu kočnicu!) je otišao tko zna kuda ...

... no, koliko vidim, pony bicikala još uvijek ima dosta po gradu, što pokazuju i ove moje fotke sakupljene u samo nepunih mjesec dana fotkanja!



Snimio: Ino Zeljak


Na koncertu "Zadnja stanica Prečko". Snimio: Vanja


Na Hreliću, kao prijevozno sredstvo starijeg gospodina ... Snimio: Vanja


... ali i kao roba na prodaju - cijene se kreću između 200 i 250 kn. Snimio: Vanja


Najveći raritet: jedan pony vozi prikolicu u kojoj se nalazi drugi pony! Horvaćanska kod Ulice braće Domany na Srednjacima. Snimio: Vanja


Za ljubitelje Pony bicikala evo par zanimljivosti sa weba!

- web stranica firme "Rog Joma" sa modelom novog Ponyja

- Izvadak iz leksikona YU-mitologije posvećen tvornici bicikala "Rog" iz Ljubljane i biciklu Pony

- Što kažu o ponyjima u vodiču po Ljubljani

- pjesmuljak "Bicikl Pony" grupe Pro arte koji mi je uvijek išao na živce, ali, eto, neka ga kad se spominje njegovo veličanstvo Pony!

Za kraj, evo i moje osobne biciklističke povijesti koju želim podijeliti sa vama!

1969.: Kad sam imao 5 godina dobio sam svoj prvi dječji bicikl, na njemu sam prvo vozio sa pomoćnim kotačićima, a zatim sam naučio i bez njih!

1971.: Polazak u školu, roditelji su mi kupili taj moj famozni pony koji mi je tad bio još za dva broja preveliki. Na jednoj od prvih vožnji padam s njega naglavačke dobrano se natukavši i godinu dana odbijam voziti bilo kakav bicikl.

1972.: Ponovo sjedam na svoj pony i sprijateljujem se s njime. Cijelu osnovnu i srednju školu sam proveo na njemu, čak se i popevši na Sljeme (istina, više gurajući, a manje vozeći) i posjetivši Brežice, Samobor i razne druge krajeve oko Zagreba.
Naravno, bilo je bezbroj popravaka, rama je dvaput varena ... no, izdržao je punih 18 godina!!!

1989.: Nakon diplome vrijeme je i za ozbiljniji bicikl, kupujem od zaostataka stipendije Rogov "Maraton". Sa njime sam se provozao uz Savinju, Kupu i Krku, duž većine naših otoka, po Mađarskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj i Francuskoj .. nakupilo se tu više nego dovoljno desetaka tisuća kilometara. A skončao je 1996. u rukama nepoznatog lopova koji je prerezao lanac kojim sam ga vezao uz stanicu S-Bahna u Beču

1996.: Kupujem novi bicikl trekking tipa, vozim ga uglavnom po gradu, ali tu i tamo i vani (Švedska), a sa njim se 2000. i vraćam u Zagreb nakon 6 godina inozemstva.

2004.: Još jednom je neki lopov umiješao svoje prste u moju biciklističku povijest i maznuo mi ga je iz šupe. :o(
Naravno, odmah kupujem novi bicikl!

2011.: Taj "novi" bicikl više nije tako nov, ali i dalje dobro služi!