Nepoznati Zagreb

Ne tako davno razgovarali smo o dječjim igralištima u centru grada ... a na jednom od njih, zapuštenom igralištu u bloku gdje se nalazi garaža u Petrinjskoj ulici, nalazi se možda posljednji veliki tobogan starog kova. U lošem je stanju, pomalo zarđan i sa potrganim "letvicama", čini se da se to igralište više ne održava ... no, tko ga želi pogledati, dovoljno je da uđe u dvorište kod "Reiffeisen" banke i pođe ka unutarnjem izlazu iz garaže.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Šetajući gradom pronašao sam i ovaj lijepi primjer "špičaste horizontalne signalizacije" - baš me zanima tko će pogoditi gdje se ovo nalazi i otkuda je snimljeno!


Snimio: Vanja

Pogledajte koji put u nebo prolazeći "Balkan prolazom" i ugledat ćete možda neočekivani cvijet ...


Procvali balkon u "Balkan prolazu". Snimio: Vanja

Stara kilometarska oznaka na "jadranskoj magistrali" preostala od jugoslavenskih vremena, blizina Kostrene. Snimio: Vanja


Da, da, stigao je i taj dan, vrijeme je za odmor, putovanja!

Vjerujem da će mnogi od vas krenuti na put upravo u smjeru "Jadranske magistrale", u smjeru mora ... pa nek vas ova kilometarska oznaka podsjeti na čari putovanja. Ima li išta ljepše od uzbuđenja pred put, rana jutra ili predvečerja na cesti u nepoznatom kraju, zemlji? Odmora na mjestu gdje mi ne poznajemo ikoga niti itko poznaje nas? Čari otkrivanja?

Između ostalog htio bih vas zamoliti da tokom ljetnih lutanja i putovanja obratite pažnju na stare prometne znakove i natpise i ostalu "opremu" (kao što je i ova oznaka), i u Zagrebu i šire, fotkajte ih i pošaljite, to je isto dio naše povijesti i kulture, neka bude zabilježen ... A vi koji preko ljeta ostajete u Zagrebu, obratite pažnju na mjesta gdje se možete javno i besplatno napiti vode jer je u gradu sve manje pumpi za vodu, javnih slavina - nakon povratka s godišnjeg ću jedan post posvetiti upravo tome i pokušat ću popisati sva ta mjesta koja uvijek dobro dođu, pogotovo biciklistima i šetačima!

Eto, ostajte mi dobro, odoh ja na godišnji ... no, svejedno škicnite tu i tamo na blog, pokušat ću bar 1-2 puta tjedno staviti koji post, tek toliko da se ne uspavamo svi preko ljeta!

Za kraj ovog malog biciklističkog serijala!


Parkiranje bicikala kod ulaza u centralnu zagrebačku stanicu metroa na Jelačić placu - nije baš "state of the art" kao Puntigam u Grazu, ali je barem centralno smješten! Snimio: Vanja

Možda je još netko od mene gledao onaj glasoviti filmski prilog negdje iz doba kad je tek otvoren bivši javni WC na Jelačić placu (dakle, početkom 20. stoljeća) kada je meni nepoznat snimatelj ubrzao snimku ljudi kako ulaze i izlaze iz javnog WC-a baš ovim stubištima uz komentar kako je napokon i Zagreb dobio svoj metro kao i svi drugi veliki europski gradovi!

Jednog dana izađoh pred svoju zgradu i spazih bicikl zavezan uz metalnu konstrukciju za čišćenje tepiha (kako li se već to čudo zove ...). A na njemu naljepnica "P srce NY" ... pa pomislih, gle neki P ovdje voli New York, a vozi se na ovakvom malom i starom bicikliću!

A onda pogledah bolje i skužih kakav sam telac: pa to nije srce, to je slovo "O" i to je bicikl Pony!!!!



Snimio: Vanja


U Prečkom. Snimio: Vanja


Eh, taj bicikl Pony .. koliko sam kilometara prevezao na njemu! Na žalost, od silne upotrebe se pratički raspao, a nije niti bio pogodan za moje sve veće biciklističke apetite tako da sam po završetku faksa kupio ozbiljan bicikl "maraton", a moj ljubičasti pony sa obje prednje kočnice (raritet, većina je imala torpedo i samo prednju ručnu kočnicu!) je otišao tko zna kuda ...

... no, koliko vidim, pony bicikala još uvijek ima dosta po gradu, što pokazuju i ove moje fotke sakupljene u samo nepunih mjesec dana fotkanja!



Snimio: Ino Zeljak


Na koncertu "Zadnja stanica Prečko". Snimio: Vanja


Na Hreliću, kao prijevozno sredstvo starijeg gospodina ... Snimio: Vanja


... ali i kao roba na prodaju - cijene se kreću između 200 i 250 kn. Snimio: Vanja


Najveći raritet: jedan pony vozi prikolicu u kojoj se nalazi drugi pony! Horvaćanska kod Ulice braće Domany na Srednjacima. Snimio: Vanja


Za ljubitelje Pony bicikala evo par zanimljivosti sa weba!

- web stranica firme "Rog Joma" sa modelom novog Ponyja

- Izvadak iz leksikona YU-mitologije posvećen tvornici bicikala "Rog" iz Ljubljane i biciklu Pony

- Što kažu o ponyjima u vodiču po Ljubljani

- pjesmuljak "Bicikl Pony" grupe Pro arte koji mi je uvijek išao na živce, ali, eto, neka ga kad se spominje njegovo veličanstvo Pony!

Za kraj, evo i moje osobne biciklističke povijesti koju želim podijeliti sa vama!

1969.: Kad sam imao 5 godina dobio sam svoj prvi dječji bicikl, na njemu sam prvo vozio sa pomoćnim kotačićima, a zatim sam naučio i bez njih!

1971.: Polazak u školu, roditelji su mi kupili taj moj famozni pony koji mi je tad bio još za dva broja preveliki. Na jednoj od prvih vožnji padam s njega naglavačke dobrano se natukavši i godinu dana odbijam voziti bilo kakav bicikl.

1972.: Ponovo sjedam na svoj pony i sprijateljujem se s njime. Cijelu osnovnu i srednju školu sam proveo na njemu, čak se i popevši na Sljeme (istina, više gurajući, a manje vozeći) i posjetivši Brežice, Samobor i razne druge krajeve oko Zagreba.
Naravno, bilo je bezbroj popravaka, rama je dvaput varena ... no, izdržao je punih 18 godina!!!

1989.: Nakon diplome vrijeme je i za ozbiljniji bicikl, kupujem od zaostataka stipendije Rogov "Maraton". Sa njime sam se provozao uz Savinju, Kupu i Krku, duž većine naših otoka, po Mađarskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj i Francuskoj .. nakupilo se tu više nego dovoljno desetaka tisuća kilometara. A skončao je 1996. u rukama nepoznatog lopova koji je prerezao lanac kojim sam ga vezao uz stanicu S-Bahna u Beču

1996.: Kupujem novi bicikl trekking tipa, vozim ga uglavnom po gradu, ali tu i tamo i vani (Švedska), a sa njim se 2000. i vraćam u Zagreb nakon 6 godina inozemstva.

2004.: Još jednom je neki lopov umiješao svoje prste u moju biciklističku povijest i maznuo mi ga je iz šupe. :o(
Naravno, odmah kupujem novi bicikl!

2011.: Taj "novi" bicikl više nije tako nov, ali i dalje dobro služi!

Skup biciklista organiziran pred desetak dana o kojem sam pisao OVDJE me je potaknuo da si iz vlastitog zadovoljstva još jednom priuštim dan na biciklu u Grazu. Zaista je užitak provesti dan na biciklu u gradu koji bez zadrške stoji iza upotrebe bicikla kao prijevoznog sredstva i koji aktivno podupire njegovo korištenje!

U Graz sam stigao oko 9h, a napustio sam ga malo iza 21h, a u tom vremenu sam prešao cca 45 km po gradskim biciklističkim stazama prešavši 4 od ukupno 13 glavnih biciklističkih ruta kroz grad (dvije sam poznavao već od ranije - dakle ukupno sam ih prešao do sada 6 odnosno malo manje od polovice). A uz to što mi je taj dan na biciklu priuštio 12 lijepih sati dao mi je i bogat urbanističko-arhitektonsko-prometno-sociološki uvid u biciklističku problematiku grada Graza. No, da ne duljim previše sa ovim uvodom, pogledajte sami fotke i moje komentare (a vi koje ova tema više zanima, pogledajte i moj prijašnji POST o bicikliranju u Grazu)!



Početak: auto sam ostavio na parkiralištu "Ikee" i put prema centru nastavio biciklom. Snimio: Vanja


Kao zanimljivost, na Ikeinom parkiralištu za bicikle sam uočio i IKEA-bicikl! Snimio: Vanja


Obližnji prometni centar Puntigam, mjesto prelaska sa automobilskog i autobusnog na tramvajski prijevoz. Naravno, postoji i natkriveno parkiralište za bicikle kao i direktna veza biciklističkom stazom do centra grada (cca 7 km odnosno 25-30 min). Loša strana je prilično malen broj parkirališnih mjesta za aute i stajališta koja ne pružaju puno zaklona zimi za hladnih vjetrova. Snimio: Vanja


Jedan od nekoliko isključivo biciklističkih mostova na ruti broj 9 koja preko Puntigama povezuje gracerski aerodrom Thalerhof sa centrom. Vidljivo je da je ta ruta novije izvedbe, a teče gotovo isključivo paralelno sa željezničkom prugom od koje je odijeljena visokim zidom koji smanjuje buku i onemogućuje dolazak na kolosijeke. Snimio: Vanja


Primjer podvožnjaka sagrađenog isključivo za promet bicikala (pješacima je prolaz također dozvoljen). Ako se ne varam, u Zagrebu postoji tek jedan podvožnjak takve vrste, onaj ispod željezničke pruge uz Selsku cestu. Snimio: Vanja


Oznaka za staze ima nebrojeno - i ovakvih horizontalnih na kolniku sa smjerom i brojem rute .. Snimio: Vanja


... i ovakvih vertikalnih. Ova oznaka "HR" ne znači da ta staza vodi prema Hrvatskoj ili da hrvati na njoj imaju slučajno prednost već je to kratica za "Hauptroute" tj. "glavnu rutu". Snimio: Vanja


Kao uz svaku željezničku prugu (pa tako i onu zagrebačku) tako se i u Grazu uz nju nalazi mnogo skladišta i industrijskih pogona. Za razliku od zagrebačkih koja su većinom napuštena, u Grazu ih dosta još uvijek radi - pogled u tvornicu koja izrađuje siguronosna stakla "Pilkington" koja se mogu vidjeti i na zagrebačkim tramvajima. Snimio: Vanja


No, i Graz ima svoje stare pogone koji čekaju revitaliziranje (češće) ili pak rušenje (rjeđe) ... Snimio: Vanja


... a još se ponegdje nađe i koja stara obrtnička kuća kao ova "šeširdžijska" u Keplerstrasse! Snimio: Vanja


Još nešto iz rubrike "Nepoznati Graz": stara pločixca osiguravajućeg društva - vrlo slična onima zagrebačkima. Snimio: Vanja


Ovaj dodatak "Ovdje se trenutno ništa ne događa" mi je baš zanimljiv - da li su to dodali izvođači radova koji imaju pauzu sa radovima ili pak netko od nadobudnih kritički raspoloženih prolaznika? Snimio: Vanja


Na glavnoj sam ruti broj 5 kopja vodi do Mariatrosta, naselja koje liči našim Gračanima. Biciklistička staza vodi najvećim dijelom uz tramvajsku prugu koja vodi izvan ulica i to je daleko najljepša gracerska vožnja tramvajem (linija je broj 1, prolazi glavnim trgom), a i bicikliranje uz nju je vrlo ugodno. Snimio: Vanja


Tramvaj i biciklistička staza. Snimio: Vanja


Biciklistička staza i tramvajska pruga slijede maleni potočić - ovdje se može vidjeti kako ga "podgrađuju" drvenim oblicama (slična metoda se, iako dosta rijetko, može vidjeti i u nekim zagrebačkim potocima). Snimio: Vanja


Pred ciljem: poznata crkva u Mariatrostu, par stotina metara iza zadnje tramvajske stanice i kraja biciklističke staze. Snimio: Vanja


Pogled sa druge strane - odmor uz ovo malo jezerce (točnije ribnjak) mi je godio nakon bicikla, no atmosferu je remetila buka sa obližnje prometne ceste koju sam izostavio iz kadra. Snimio: Vanja


I na ovome okretištu se nalazi natkriveno parkiralište za bicikle. Snimio: Vanja


Još jedan u nizu putokaza, 5,6 km sam od centra. Snimio: Vanja


Tramvajski muzej na okretištu u Mariatrostu. Na žalost, otvoren je samo nedjeljom. Snimio: Vanja


Staro i novo - prizor sa okretišta. Snimio: Vanja


Nekom su ostale hlače na ogradi - da mu nisu ostale i gaće na štapu? Snimio: Vanja


Povratak jednim od najugodnijih djelića staze - hladovina, potočić ... Snimio: Vanja


Ni ovo nije loše! Snimio: Vanja


Povratak u centar - u sveučilišnom kvartu nailazim na zgodan "stencil art", ovi pauci i mravi su vrlo uvjerljivi (kao i demonstrant ;o) ). Snimio: Vanja


Odmor u Stadtparku - ono što je nama Jarun, to je njima taj park (te Augarten na južnom dijelu grada). Tokom cijelog dana je park prepun omladine, točno se zna koja se "grupacija" gdje izležava (rockeri, alkići, običan narod ...). A sunčanje, frizbi i "slack lining" su najomiljeniji sportovi. Snimio: Vanja


Nakon odmora i klope opet sam na biciklu - ovaj put idem uzvodno uz Muru sa "Hauptroute nr. 2". Izuzetno ugodna staza koja kreće iz centra i gotovo do izlaska iz grada ne susreće niti jednu jedinu ulicu (raskršća su riješena podvožnjacima ispod mostova), a još k tome je popodne u hladu - čisti užitak! Snimio: Vanja


Jedan od podvožnjaka. Snimio: Vanja


Kalvarienberg uz Muru, jedna od manje poznatih zanimljivosti grada. No, kako je bilo vruće odluičio sam penjanje na ovu stijenu odgoditi za neku drugu priliku. Snimio: Vanja


Pogled na zelenu površinu oko jednog od naselja uz Muru i tu HR br. 2. Puno zelenial, dosta mira (naselje tek sa druge strane dotiče prometniju ulicu), a tom prekrasnom biciklističkom stazom se za 15 minuta može biti u centru. Pa tko ne bi onda upotrebljavao bicikl??? Snimio: Vanja


Biciklističko-pješački most preko Mure sjeverno od centra koji povezuje HR1 (koja se nalazi sa suprotne obale rijeke) i HR2. Naravno, most je opremljen prilaznom rampom tako da nema silaženja s bicikla. Snimio: Vanja


Pogled kroz zatvorena vrata jedne od zajednica "malih vrtlara" ("Kleingartenverein") o kojima sam već pisao post OVDJE. Snimio: Vanja


Podvožnjak ispod cestovnog mosta, a uz rijeku - ja sam na HR1, a preko rijeke je isti takav podvožnjak za HR2. Snimio: Vanja


Čamac na Muri .. jedno od rijetkih mjesta izvan centra gdje je lako prići rijeci. Snimio: Vanja


Za razliku od HR2 koja je velikim dijelom asfaltirana HR1 je pretežno zemljano-pješčana. Snimio: Vanja


I bicikl i ja smo zaslužili odmor - popodnevno izležavanje u Augartenu. Snimio: Vanja


Biciklistički semafor na jednom od raskršća između Augartena i centra. Neka od raskršća imaju čak i rukohvat za bicikliste kako ne bi trebali silaziti sa sica dok čekaju zeleno svjetlo! Snimio: Vanja


Biciklisti smiju i u pješačku zonu (ali samo sa "Schritttempom" tj. brzinom koraka). Snimio: Vanja


Na glavnome trgu pred povratak do Ikee, auta i Zagreba. Na prvo čitanje mi se učinilo da umjesto "Wursttempela" ("Kobasičarski hram") ovdje piše "Wurststempel" ("Kobasičarski štambilj")!


Nadam se da vam je bila ugodna ova vožnja biciklom sa mnom po Grazu. Pokušajte si sad zamisliti kako bi to izgledalo biti biciklist u Zagrebu kada bi sva ova čuda bila primijenjena u Zagrebu:

- biciklistička staza s kraja na kraj grada uz željezničku prugu (Podsused-Vrapče-Črnomerec-Centar-Maksimir-Dubrava-Sesvete i Centar-Sava-N.Zagreb-Remetinec i Odra)
- nadvožnjaci i podvožnjaci na mjestima gdje se sijeku najprometnije ulice
- putokazi i ostala vertikalna i horizontalna signalizacija
- mnogobrojna parkirališta (neka i natkrivena) za bicikle
- kvalitetna biciklistička karta

To bi bila prava stvar, zar ne?

Dom zdravlja centar, Ulica Grgura Ninskoga. Snimio: Vanja


Pred koji dan sam vas podsjetio na Dom zdravlja Centar povodom njihove za dva broja "smanjene" natpisne ploče sa imenom doma zdravlja, a danas ponovo posjećujem istu adresu drugim povodom - zbog ovog neuobičajenog upozorenja vozačima. U prvom redu je ovaj natpis fenomen za sebe ne samo po podosta neuobičajenome tekstu, već po tome što je djelić napisan na njemačkome jeziku i to sasvim ispravno! (a svatko tko je ikad učio njemački jezik zna da je "rückwärts" jedna od težih riječi što se pisanja tiče! ) Vjerujem da bi 99 od 100 "porukopisaca" upotrijebilo izraz "rikverc" bez imalo krzmanja pa stoga odajem svaku počast onome koji je smislio ovu poruku!

No, ovaj pomalo čudan natpis ima i svoju posve praktičnu stranu koja u potpunosti opravdava ovu na prvi pogled nejasnu poruku. Naime, neposredno pored natpisa se nalaze prozori službenih podrumskih prostora Doma zdravlja (vjerojatno čak i ordinacije) i ispušni plinovi onih automobila koji bi se parkirali "u rikverc" sigurno ne bi pridonosili zdravlju osoblja i posjetilaca.

Šećući po gradu svašta čovjeku zapne za oko pa tako i međuigra slivnika i uličnih šahtova (tj. njihovih poklopaca) sa prometnom signalizacijom. Ponekad je ta međuigra sasvim skladna i gotovo neprimjetna (vidi primjer lijevo), a ponekad posve nezgrapna (vidi primjer desno) ...



Snimio: Vanja

Prilika za susret metalnog poklopca i cestovnog "kista" je bezbroj i neke od njih nadasve upadaju u oči čak i kada su potpuno skladne.



Snimio: Vanja

Ovo je također sasvim razumljiva situacija (ta, ne idu cestovni "ličioci" nakon svakog raskopavanja i krpanja na teren!):



Snimio: Vanja

Kod ovih šahtova ovdje je već primjetan mali pomak, taman toliki da ga zapaža samo izvježbano oko :



Snimio: Vanja

Slijedeći primjeri već zamjetno odstupaju od onoga što bi čovjek očekivao ...



Snimio: Vanja

Ovi ovdje su pak u potpunoj suprotnosti sa svojom okolinom!



Snimio: Vanja

A posljednja dva primjera su meni osobno najzabavniji i najbolji za ilustraciju kako oni koji podižu i spuštaju poklopce na šahtovima ponekad uopće ne mare za ono što je na njima nacrtano!



Snimio: Vanja

U dane kao što je ovaj, kada se kuhamo i pržimo na 35 stupnjeva u hladu, protiv vrućine se treba boriti svim sredstvima. Ja u to ime prilažem fotku snimljenu pred 2-3 tjedna, ali sa ozračjem zime i kratkih i hladnih dana ... meni je prva asocijacija na ovu fotku poznata Cesarićeva "Balada iz predgrađa":


...I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu ..."


Nova cesta, napuštene kuće u blizini Savske ceste. Snimio: Vanja

Kod ulaza u Dom zdravlja u Ulici Grgura Ninskoga. Snimio: Vanja

Ovdje su se i najhrabriji usrali!


Slijepi kolosijek na ranžirnom kolodvoru u Buzinu. Snimio: Vanja

Na sajmu. Snimio: Vanja

Uvijek me zabave stari opisi nekadašnjih sajmova u Zagrebu - poznato je da je prvi od njih bio na ondašnjoj Harmici, a današnjem Jelačić placu, nakon toga se sajam preselio na Zrinjevac prije njegovog konačnog parkovnog uređenja (sjećam se jednog opisa u kojem se spominje blato i smrad životinjskog izmeta ), nakon toga se ono selilo ako se ne varam na poziciju današnjeg HNK, a postojalo je i neko sajmište u Martićevoj ... I nakon toga se, bar meni, gubi trag tih klasičnih seoskih sajmišta gdje se prodavalo sve i svašta, od svakodnevne robe i poljoprivrednih proizvoda pa do žive stoke.

A potreba za takvim sajmovima nije iščezla niti u novije doba - dok sam još živio u roditeljskom domu, u maloj kućici sa velikim vrtom u blizini Dotrščinske šume, sve do kasnih 80-tih smo držali većim dijelom godine 2-3 svinje. Kuće su u mom kvartu bile podosta raštrkane tako da prateći "miomirisi" nisu predstavljali veliki problem ... a bilo je i dosta drugih susjeda koji su također imali svoje svinjce i štalice tako da se početkom 80-tih još mogla tu i tamo vidjeti čak i pokoja krava na ispaši uz potok, a da o dvorištima sa svinjama, kokošima, puranima i patkama i ne govorim - a sve to na pola sata biciklom od Jelačić placa.

Sada je takvih prizora već vrlo malo - svinjci i štale su odlaskom starije generacije ljudi prepustili svoje mjesto garažama ili urbanim vilama, a umjesto kokoši sad po vrtu operiraju mlaznice za zalijevanje travnjaka. No, tu i tamo se na daljoj periferiji (ili čak i ne tako daljoj, preklani sam se uvjerio u živost jednog seoskog dvorišta na samo par stotina metara od "Super Andrije" u Sigetu!) ipak još nalaze ljudi koji uzgajaju perad i domaće životinje - gdje ih oni nabavljaju?

To me je pitanje zaintrigiralo i odlučio sam sa kćeri prošli tjedan skoknuti do sajmišta u Sesvetama. U to moje doba mladosti uobičajeni način za kupnju pajceka je bilo otići na sajmište: bilo ono u Sesvetama, Zelini, Vrbovcu ili Samoboru. Samoborski sajam je subotom i, uvjerio sam se pred koju godinu, dosta je velik i živ, a ima još uvijek i stoke što je posebna atrakcija za gradske klince. Pitao sam se što li se desilo sa Sesvetskim sajmom (sajmeni dan u Sesvetama je četvrtak) i što li ćemo tamo zateći! I, evo izvještaja iz prve ruke!

Za one koji ne znaju, sesvetsko sajmište se nalazi nekoliko stotina metara od željezničke stanice u smjeru Dugog Sela, južno od pruge. Bez auta je najlakše doći vlakom i samo proslijediti pješice uz prugu i tim putem smo i mi došli. Autom je preporučljiv pristup s juga, cestom koja se kod Getroa odvaja na istok i vodi paralelno sa prugom, no moguće je doći i sa sjevera, ali taj prilaz od stare ceste koja vodi za Sesvetski Kraljevac nije preporičljiv radi čestog čekanja na željezničkom prijelazu i općeg kaosa koji tamo vlada.

Samo sajmište je podijeljeno u nekoliko dijelova - uz prugu je "buvljak" koji pomalo podsjeća na Hrelić. Prodaje se sve i svašta, razbacano po livadi uz prilazne puteve ili pak poslagano po ceradama i plastikama unutar sajmišta. Pored tog dijela je poveći dio sa štandovima: odjeća, alati, igračke, roba tipa "sve po 5 kuna" itd - dio rabljen, no veći dio ipak nova roba. Na jednom se dijelu prodaje i voće i povrće, nakon njega slijedi "ugostiteljska četvrt" (lokali su za red veličine uredniji od onih baraka na Hreliću, no cijene su niže - piva 10 kn, mali ćevapi 15 kn ...). Zatim slijedi ograđeni dio za životinje - prošli tjedan je tamo bilo stotinjak pajceka, vjerojatno koja tisuća pilića (6-7 kn po komadu), stotine malih pačića (10 kn), desetine velikih kokoši, desetak kunića ... prava atrakcija za moju kćer i tamo smo proveli najviše vremena.

Nakon toga najatraktivnijeg dijela slijedi dio u kojem se prodaju drva i zatim još jedan ograđeni prostor rezerviran za prodaju žita, krumpira i svega drugoga što se iz kamiona prodaje na vreće.

Atmosfera je vrlo živahna i svakome tko želi osjetiti dah sela na pragu grada nek svrati koji put do Sesveta i osjeti mirise i zvukove kakvih nema u gradu, a tu i tamo moguće je još vidjeti i pokoju baku u kecelji ili pak kumeka sa klasičnim šeširom.

I nemojte ne primjetiti kako gotovo svakom fotkom u pozadini dominira silos ... taj sajam je pravo mjesto kontrasta, susreta sela i grada, individualnog i tvorničkog tako da je i njegovo mjesto baš ovdje nije slučajno.


Prilaz od željezničke stanice. Snimio: Vanja


Usputni nazovi-štand sa religioznim "accessories". Snimio: Vanja


"Spužve, jeftino dam!" Snimio: Vanja


Klasični "plac" dio sa neizbježnim silosom u pozadini (s druge strane je bilo sunce tako da je silos naprosto morao biti u kadru ...). Snimio: Vanja


Krpice i silos. Snimio: Vanja


To je to što nas zanima, napokon smo stigli u najzanimljiviji dio (a nema ni silosa u pozadini ;o) ). Snimio: Vanja


To se zove skučeni prostor ... Snimio: Vanja


Sami hrle u lonac! ;o) Snimio: Vanja


Ulaz u "životinjski" dio - voda služi za pranje kotača auta i traktora i, vjerojatno, sprečavanje mogućih zaraza. Snimio: Vanja


Treba se i za zimu spremiti ... Snimio: Vanja


"Maknite se, polijećem!" Snimio: Vanja

Asfaltirani prostor sajmišta u sve dane osim četvrtka služi kao prometni poligon za obuku vozača (otud i sve te linije na asfaltu) dok neasfaltirani dio jednostavno stoji prazan i pust ... evo kako je to izgledalo jednog ne-četvrtka protekle zime!


Četvrtkom je ovdje centar ugostiteljske ponude, a ne-četvrtkom ... veliko NIŠTA (osim neizbježnog silosa). Snimio: Vanja


Tu je četvrtkom sve puno krpica svih vrsta ... Snimio: Vanja


Pusto ... Snimio: Vanja


Usamljeni prodavač žita koji je uz cestu odolijevao ledenom vjetru .. Snimio: Vanja

Ugao Splavnice i Jelačić placa. Snimio: Vanja

Spremište tramvaja na Remizi. Snimila: Bubamara šarena

Hvala Bubamari šarenoj na oštrome oku i prigodnoj fotki!

Radnici u akciji na raskršću Heinzelove i Vukovarske ulice. Snimio: Vanja


"Opljevljene" tračnice. Snimio: Vanja


Prije desetak dana sam u postu o poštanskim uložnicama spominjao kako nam u Hrvatskoj i gradu Zagrebu željeznica polako, ali neumitno "ide vrit" odnosno nestaje iz svakodnevnog života - više se ni poštanske pošiljke ne prevoze vlakom.

A temu polaganog izumiranja željeznice ću i danas malko gricnuti i to jednim aktualnim povodom. Naime, možda ste primjetili kako već dva tjedna traje akcija vađenja željezničkih tračnica na Heinzelovoj ulici, tamo gdje ju je sijekao industrijski kolosijek koji je nekad vodio uz Radničku cestu do Gradske plinare i okolnih firmi. Naravno, taj kolosijek nije služio ničemu već ohoho godina (uzduž Radničke ceste je ostao tek tu i tamo koji komadić tračnica, sve ostalo je već ili povađeno ili zaliveno asfaltom ili betonom) i ovi komadi željeza u kolniku Heinzelove ulice su bili tek mrtvi "korijenčići" nekadašnjeg živog kolosijeka i trebalo ih je kad-tad "oplijeviti", izvaditi ih asfalta.



Prikaz industrijskih željezničkih kolosijeka u istočnom dijelu grada (vezanih na Zagreb - istočni ranžirni kolodvor koji je sve manje u funkciji). Označio i snimio: Vanja


No, žao mi je što tu ne samo da nestaju fizički opipljivi dijelovi kolosijeka već i same njihove trase. Uz Radničku su se ti dijelovi uglavnom pretvorili u ad hoc parkirališta ili dijelove gradilišta, a tako će vjerojatno biti i sa preostalim kolosijecima tog tipa koji će isto uskoro nestati: onaj koji preko Vukovarske i Slavonske avenije vodi za Žitnjak ili pak onaj iz Črnomerca za bivšu kasarnu Prečko o kojem sam već pisao OVDJE.

A te trase su dušu dale za izgradnju novih pješačkih ili biciklističkih staza - nije nužno da svaki metar kolosijeka postane baš to, ali siguran sam da bi se mnogi njihovi dijelovi mogli tako iskoristiti.

Ostavit ću sad na stranu ovo pitanje i pokazat vam nekoliko fotki sa "terena", svjedočenje nestajanja industrijskog kolosijeka iz Heinzelove ulice.



Pogled prema istoku (stanje radova otprije cca 2 tjedna). Snimio: Vanja


Pogled prema zapadu (stanje radova otprije cca 2 tjedna), tamo gdje su nekad bile tračnice je sada prekrasan zeleni "tunel" od drveća! Snimio: Vanja


"Zeleni tunel" izbliza - ovo me mjesto oduševljava svojim zelenilom! Snimio: Vanja


Zeleni koridor bivšeg kolosijeka ispred trgovačkog centra "Mercator" pored Vukovarske ulice (jedan kolosijek je vodio točno ispod sadašnjeg centra!). Snimio: Vanja

Na startu pred "Mimarom". Snimio: Vanja


Istina, vlast biciklista u centru grada je trajala svega pola sata, no ovaj put je centrom grada kružilo više od 800 biciklista što je zaista impoznatan broj!

Povod današnjem okupljanju (17h, ispred muzeja "Mimara") je bila promocija upotrebe bicikla u gradu, ali i još više kritika gradskim vlastima na sporom rješavanju problema biciklista (premalen broj biciklističkih staza, njihova nepovezanost i neadekvatnost, nedostatak mjesta za parkiranje itd).

I moja malenkost je bila na licu mjesta na biciklističkom sicu i sa uživanjem sam odvozio rundu po gradskim ulicama ... za dobro raspoloženje je u povorci bio i jedan tricikl sa akumulatorom i jakim zvučnikom i dobrom mjuzom koja je privlačila poglede prolaznika i turista koji su s veseljem komentirali i pozdravljalai kolonu.



Pred polazak. Snimio: Vanja


Zeleni val. Snimio: Vanja


Petrinjska, jedno od mnogih fotkanja u vožnji ... Snimio: Vanja


... a ovako se snima film u vožnji! Snimio: Vanja


U koloni je bio i onaj čuveni gospodin sa biciklom sa svim mogućim auto-amblemima. ;o) Snimio: Vanja


Pred kolodvorom. Snimio: Vanja


Čovjek i tricikl odgovorni za dobar štimung! Snimio: Vanja


Za uspomenu. Snimio: Vanja


Na kraju vožnje centrom svi su se učesnici okupili na Zrinjevcu, zajedno uslikali i potom se razišli svatko putem svojim ... a za vas koji ste znatiželjni da čujete i vidite malo više o ovom događaju evo i izvješća na stranici www.bicikl.com sa 10-minutnim videom ...


Preneseno sa www.bicikl.com


... a desetak fotki se može vidjeti i na web stranici Jutarnjeg lista.

A ako vas zanima udruga "Sindikat biciklista" koja je organizirala ovo okupljanje, tad trkom na fejs!

Držićeva ulica. Snimio: Vanja

... ta borba za čim jači i zvučniji reklamni slogan!
Baš me zanima koji će "epitet" iskrsnuti kod konkurencije kao odgovor na ovaj milozvučni termin kojeg smo do sada uglavnom navikli sretati u "Crnoj kronici" ... :op

A kao protuteža, pogledajte samo, nudi se deviza trgovačkog centra: "Dobra priča" ... Zamislite sad da ta dva pridjeva zamijene mjesta i dobijemo "Dobra ljetna sniženja do 70%!" i "Brutalna priča."