Nepoznati Zagreb

Klupa u Gajevoj, kod Bogovićeve ulice. Snimio: Saša Šimpraga


Grad je ovih dana zatrpan snijegom i tek rijetkima pada na pamet sjedenje na gradskim klupama; no kad-tad snijeg će okopniti, doći će proljeće i u gradu će se tražiti klupa više. A kako mi stojimo sa mogućnošću sjedenja u javnim gradskim prostorima u središtu grada?

Pa, ne baš osobito, rekao bih.

Na Jelačić placu situacija je uglavnom dobra, dosta je kamenih postolja stupova javne rasvjete koja sasvim dobro služe umjesto klupa, a sa sjeverne strane, na rubu centralne plohe trga, dugačak je niz mjesta za sjedenje. S južne strane (baš s one koja je ljeti, zbog bržeg dolaska hladovine, ugodnija za sjedenje i koja je bliža tramvajskoj stanici u smjeru istoka) stanje je lošije, tu nema puno mjesta.

Na istoku, u Jurišićevoj ulici, također je u redu, ima dovoljno klupa, vjerojatno zato što na pločnicima nema puno ugostiteljskih terasa.

Na sjeveru, u Tkalčićevoj ulici, tek je nekoliko javnih klupa: oko spomenika Mariji Jurić Zagorki, sjeverno - preko puta dječjeg igrališta, te pokoja razbacana duž ulice. Šteta...
Ali, na sreću, u blizini je park na Opatovini, no to je ipak odijeljen prostor, daleko od živosti Tkalčićeve.

No, zapad i jugozapad, prostori najveće koncentracije prolaznika, prave su crne točke za one koji požele sjesti na javnoj površini umjesto na terasi kafića. Gajeva, Bogovićeva, Petrićeva, Cvjetni plac, Margaretska, Preobraženska, Varšavska, početak Preradovićeve ... sve je nakrcano ugostiteljskim stolovima, a nekolicina "javnih" klupa potpuno je izgubljena među njima, mnoge su čak sasvim nedostupne (vidi: Cvjetni plac, ograda pravoslavne crkve ili klupe ispred bivšeg kina "Zagreb"). Znači, tko želi sjesti na javnom mjestu mora neminovno platiti i placovinu odnosno popiti čaj, kavu, što li već.

Smatram da to nije u redu.

S druge strane, u Gajevoj ulici, nalazi se još jedna žrtva komercijalizacije javnog prostora - skulptura "Razlistala forma" Vojina Bakića, koja se nalazi između hotela "Dubrovnik" i prolaza "Neboder". Da, posve je moguće da je niste ni zapazili zato što je ljeti zaogrnuta suncobranima terase hotela, a zimi okružena drvenim adventskim kućicama. I to je također dio javnog prostora, dio koji je gotovo nestao širenjem terase.

Ipak, dobra je vijest da je u sklopu projekta""aRs PUBLICae/1 posto za umjetnost" na kojem radi nekoliko udruga i pojedinaca pokrenuto potpisivanje peticije kojom se od gradskih vlasti traži izmještanje terase hotela "Dubrovnik" nešto južnije te postavljanje dviju klupa oko stabala koja se nalaze sjeverno i južno od Bakićeve skulpture. Time bi se ponovo otvorio vidik na skulpturu, a stvorila bi se i nova javna mjesta za sjedenje čime bi se popravilo stanje u toj ulici i ponovo otvorio djelić, u posljednje vrijeme izgubljenog, javnog prostora.

Ako i vi želite podržati ovu akciju molim vas da se za potpisivanje peticije prijavite OVDJE! Neka se čuje glas nas, građana, i naša želja za javnim prostorom koji bi svima bio dostupan i ugodan za korištenje!

(malo opširniji tekst o ovoj peticiji možete naći i OVDJE)

A do sljedećeg zatopljenja i vremena koje će nas zvati klupicama evo i niza fotki koje, rekao bih, govore više od riječi! Prve stižu fotke iz ljetnog doba ...



U početku se poplava stolova još uvijek zadržavala južno od skulpture ... no, primjetite da se točno ispod skulpture već nalazi naslonjen "konobarski" stolić, stavljen kao da je dio skulpture. Snimio: Saša Šimpraga


Protekle jeseni, potpuno okružana suncobranima i gotovo nevidljiva. Snimio: Saša Šimpraga


U Božićno vrijeme ...



Skulptura okružena kablovima. Snimio: Saša Šimpraga


U labirintu adventskih kućica. Snimio: Vanja


Ovih dana, u društvu gomile smeća. Snimio: Saša Šimpraga


Hotel, smeće ... kao da i skulptura čeka otvoz glomaznog otpada? Snimio: Vanja


A sad se ajmo malo poigrati s "Razlistalom formom" ...



Re-forma. Snimio: Vanja


Svijetleća rupoforma. Snimio: Vanja


Medijska forma. Snimio: Vanja


Voajer u formi. Snimio: Vanja


Prigodna forma. Snimio: Vanja


Forma u punom (pozadinskom) sjaju. Snimio: Vanja


Oblo, providno, naprosto razlistalo! Snimio: Vanja


Razlistalost kakva bi trebala biti. Snimio: Vanja


Za kraj, mala zanimljivost: nije osobito poznat podatak da je "Razlistala forma" zapravo tek slučajem spašena od iščeznuća i to zaslugom slikara i kipara Ivana Picelja, koji ju je spasio sa hrpe otpada. Uz tu skulpturu na otpadu je završio i jedan Bakićev reljef koji je, na žalost, već otputovao u kamionu, dok je ova skulptura spašena na vrijeme!
(Zahvaljujem Saši Šimpragi na ovom detalju kojeg možete pronaći i u njegovij knjizi "Zagreb - javni prostor".

Koga zanima više detalja o životu i radu Vojina Bakića, neka pogleda OVDJE.

Post lektorirala: Dijana Ćorković