Nepoznati Zagreb

Prije tri dana na Žumberku. Snimila: Bubamara šarena


Ššššššššššš ššš šššš šššš šššššššššššššš šššššššš ššššššššššššššššš ššššš ššššššš ...
... šššššššš šššššš šš š šššššššš ššššš š ššššššššš ššššššššššš šššššššš šššš š š š ššššššš ....

... pa još malo šššššššššššššššššš šš šš šš šš šš ššš ššš šššš šššš ....... i joššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššš puno šššššššššššuššššššššštanja liššššššššššššššća!

Jer kad jednom padnu kiššššššššššše,
ššššušššššššštanja neće bit' višššššššššššššššše!



Jutros u Prečkom. Snimio: Vanja


Jutros u Prečkom. Snimio: Vanja


Jutros u Prečkom. Snimio: Vanja

Oznake: preko, trešnjevka, lišće, jesen

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Ljudi moji, kako je moguće da na kućnom broju Silvije Strahimir Kranjčević ima navedena njegova oba imena, a Vlaho Paljetak nema svoje jedno (koje je kraće od oba Kranjčevićeva)?

Oznake: trešnjevka, ulice, kućni broj, natpisi, paljetkova, Kranjčevićeva

Adžijina ulica, gotovo neprepoznatljiva zbog upotrijebljenog teleobjektiva. Snimio: Vanja


Adžijina ulica je, vjerujem, poznata većini od vas ... to je ona ulica koja predstavlja najkraću vezu između Trešnjevke i centra grada, odnosno jedna od dvije najkraće kada se vozite u suprotnom smjeru (u tom smjeru je Tratinska brža, no zbog jednosmjernog prometa ona ne dolazi u obzir na putu ka centru). Znamenita je to ulica zbog više potpuno različitih razloga!

- željeznički nadvožnjak je na toj lokaciji sagrađen već 1930. godine te je, prema meni dostupnim podacima, to prvi željeznički nadvožnjak na Trešnjevci!

- Adžijina ulica je jedan od samo pet (vjerovali ili ne, ali to je upravo tako - pet!) prometnih pravaca koji povezuju Trešnjevku sa centrom i općenito istokom grada! Na sjeveru su to Selska cesta i Vodovodna ulica (sa rampom!), u središtu Adžijina i Tratinska (sa jednosmjernim prometom u smjeru jugozapada), a na istoku Avenija Vukovar te Zagrebačka avenija. Upravo na ovome primjeru se jasno vidi kako je željeznica zapravo "izolirala" Trešnjevku od ostatka grada!

- već sam u jednom od prijašnjih postova spomenuo najviši vrh Trešnjevke (kojeg smo, jelte, nazvali "Mrzla piva"! ), vidi OVDJE

- a za kraj, još jedna prigodna cveba. Vjerojatno ste znali da se ta ulica nekada zvala Samoborska (zbog Samoborskog kolodvora), no poslije Drugog svjetskog rata je nazvana Ulicom Kate Dumbović, po heroini antifašističke borbe koja je poginula u ljeto 1941. u napadu na logor Kerestinec u kojem je grupa komunista pokušavala osloboditi svoje zatočene članove. A zanimljivost je da je upravo Božidar Adžija, po kojem je ulica nazvana nakon oslobođenja, bio jedan od tih zatvorenika koji su nakon tog napada bili ubijeni. E sad, zašto Kata Dumbović nije bila "podobna" za tu ulicu, a Božidar Adžija jest, pitanje je hoćemo li ikada doznati.



Ostatak povijesti - stari kućni broj na adresi Adžijina 24. Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, adžijina, Kata Dumbović, Božidar Adžija, mrzla piva

U jesen se često dan po jutru ne poznaje - nakon maglovitog jutra svanuo nam je danas još jedan prekrasan sunčan dan!


Horvaćanska cesta kod Ulice Hrvatskog sokola. Snimio: Vanja

Oznake: Horvaćanska, trešnjevka, jesen, magla

Dragi moji, malo sam vas zapustio posljednjih dana zbog toga što intenzivno radim na pripremanju sadržaja za web stranicu projekta "mapiranje Trešnjevke" .. otvaranje se očekuje sredinom studenoga tako da ćete uskoro moći i sami vidjeti o čemu se tu radi!

A do tada, prošećite ovaj tjedan prvi do Centra za kulturu Trešnjevka gdje vas do ovog vikenda (27.10.2013.) očekuje moja izložba "Poruke koje je p ..." (pogledajte nekoliko fotki) koja je otvorena protekle srijede u nazočnosti nekoliko desetaka gostiju, a sutra (četvrtak, 24.10.2013., 18h) dođite do tržnice Jarun gdjećemo se poigrati u sklopu druge igre projekta "Mapiranje Trešnjevke". igra traje cca pola sata i vjerujem da ćete se zabaviti!
(sastanak je na drvenom mostiću sa istočne strane tržnice!)



Izložba Vanja Radovanovića "Poruke koje je p ..." u galeriji Modulor Centra za kulturu Trešnjevka. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Ploča utisaka. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: poruke, izložba, modulor, ckt, mapiranje, igra, Jarun

Cijenim smisao za humor!




Natpis kod ulaza u hostel pored skate centra "Šupica" u Heinzelovoj (stražnja strana zgrade MUP-a). Snimio: Vanja

Oznake: natpis, Heinzelova, fun, skate, šupica

Vidim da je Zagrebačka cesta doživjela (virtualno) proširenje na dvije trake u južnom smjeru ... sve za trgovinu! :ox



Zagrebačka cesta. Snimio: Vanja


(svi vi koji ulazite u Zagreb iz smjera juga, s auto puta, znate onaj ljubičasti "fake" putokaz koji usmjerava prema Mercatoneu .......)

Oznake: trgovina, putokazi, zagrebačka cesta

Snimio: Vanja


Drage i dragi moji, već sam vas prije nekoliko dana obavijestio da mi se sutra (u srijedu, 16.10.2013., 19h, Centar za kulturu Trešnjevka, Park Stara Trešnjevka 1) otvara još jedna (treća po redu) samostalna izložba fotografija pod naslovom "Poruke koje je p..." odnosno punim imenom "Poruke koje je potrošilo vrijeme".

Dakle, riječ je o porukama. U današnjem svijetu nas poruke obasipaju poput kapi kiše za ljetnog pljuska - svuda su oko nas. No, isto tako su te poruke "potrošna roba", s vremenom blijede, gube se i na kraju nestaju. Pri tome ne mislim samo na njihovo nestajanje protokom vremena koji ih gazi i čini poruke bezvrijednima čim prođe ono što je na njima oglašeno, već i djelovanjem meteorološkog vremena (sunce, kiša, snijeg, vjetar) i djelovanja čovjeka (trganje, šaranje, preljepljivanje ...). Dokumentirao sam razne faze tog procesa nestajanja i sa zanimanjem opažao kako polako nestaju odnosno kako se njihov sadržaj mijenja, gubi, iz manje ili više smislene poruke nastaju nerazumljive nakupine slova, linija, oblika.

I, tu se sad otvaraju razni "rukavci" promatranja tih poruka .... da li je uklanjanje nelegalnih poruka po javnim površinama (ograde, zidovi, stabla, stupovi itd) "čišćenje" grada ili cenzura glasova njegovih stanovnika? Jedan, komunalni redar, uklanjanjem se poruka brine za ljepotu i čistoću grada i zarađuje svoj novac na taj način, drugi, otkupljivač starih automobila ili sakupljač sekundarnih sirovina, porukama zarađuje za svoj život, usput zatrpavajući grad i njegove građane porukama tamo gdje im nije mjesto..Neafirmiranim zanatlijama, uslužnim radnicima pa i umjetnicima su ovakve poruke vrata u svijet .... no, neki od tvoraca poruka posve sigurno jako dobro zarađuju (npr. krediti).

Uglavnom, na ovome polju i u ovoj izložbi ne zauzimam niti jedan određeni stav već se najviše zanimam za dokumentarni pristup opažanja ulične stvarnosti i procesa raspadanja poruka u svim smislovima i pokušavam ga približitin i vama kroz niz primjera koji pokrivaju sav raspon između kaosa preko vica pa do malih posve slučajnih umjetničkih djela.

Bit će mi drago ako ćete svratiti na otvaranje (vidi gore za mjesto i vrijeme) i pogledati izložbu sa mnom!


P.S. Možda će vas zanimati kako sam se zainteresirao baš za "skupljanje" ovakvih poruka odnosno fotki - za sve je kriva jedan potrgani oglas iz Harambašićeve ulice (zabilježen na mom blogu OVDJE 2011. godine) na kojem je čitljivo preostalo samo jedno slovo: "D". Gledajući ga razmišljao sam, kakav je tekst mogao biti napisan na tom oglasu i činilo mi se zanimljivo kako se iz takvog jednog "ficleka" mogu zapravo stvoriti stotine potpuno različitih priča i to me potaknulo da potražim još sličnih krpuljaka papira odnosno poruka u raspadanju ....

A sad evo i nekoliko izabranih fotki od njih stotinjak koje će se moći vidjeti na izložbi!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: poruke koje je p, izložba, ckt, trešnjevka

Nekad čovjeku zapadnu za oko kojekakve sitnice ... evo što sam ja našao prošlog tjedna u Ozaljskoj ulici, na 300 dužnih metara i u nepunih 5 minuta!

Koga zanimaju slične teme, nek pogleda malo i OVDJE!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: radno vrijeme, trešnjevka, Ozaljska, od do

Iako neki smatraju da su simboli (gradski, nacionalni, kulturni itd) zapravo stereotipi i da trpaju različitosti stvarnog života u "flajš mašinu" iz koje izlaze uniformirane (dosadne itd) stvari, ja ipak smatram da je određeni nivo upotrebe simbola posve u redu i, barem kod nas, daje ugodan osjećaj prepoznavanja, lokalpatriotizma, reda (nasuprot kod nas uvijek i previše prisutnom kaosu).

I upravo stoga mi je danas ujutro bilo lijepo vidjeti ovu sliku tržnice na Kvatriću!



Tržnica "Gorica" kod Kvatrića, jutros. Snimio: Vanja

Oznake: kvatrić, tržnica, kišobrani

Došao je i dan prve jesenske šetnje u sklopu "Mapiranja Trešnjevke" ... dani su već kratki, a i vremenska prognoza nam nije baš najsklonija (ipak, najavljuje se prestanak oborine PRIJE 18h!!!), no mi ćemo se ipak prošetati sjeverozapadnom Trešnjevkom stoga dođite u 18h u park na Trešnjevačkom trgu (u slučaju kiše nađemo se pod krovom kod ulaza u "Konzum" tj. ispred "Name")!

Vjerujem da će šetnja biti zanimljiva, a kao mali aperitiv pred šetnju vam dajem zanimljivu listu različitih datuma i događanja vezanih uz taj dio Trešnjevke (u listu sam uvrstio ne samo događaje direktno vezane uz njega, već i one koji su bili indirektno vezani)!


1850. Carskim patentom ujedinjeni Gradec, Kaptol, Nove Ves, Vlaška ulica i Horvati
1853.-1854. Spominje se Sava Vorstadt
1857. Prvi gradski plan sa redom građenja
1858.-1864. Prvi katastarski plan Zagreba
1862. Željeznica dolazi u Zagreb (smjer Beč-Zidani Most, Sisak)
1865. Prva regulatorna osnova grada
1869. Drgi krak željeznice stiže u Zagreb (smjer Budimpešta)
1870. Prvi zapis o Magazinskoj cesti
1875. sagrađene željezničarske kuće kod Zapadnog kolodvora
1880. Potres pogađa Zagreb
1887. Druga regulatorna osnova – predviđeni slijedeći trgovi:

A (Cvjetni trg), D (Sajmište, od Draškovićeve do Bauerove), E (trg na istoku grada), K (trg Franje Tuđmana), M (raskršće Savska/Jukićeva), O (Britanski trg), R (trg u radničkom naselju kod Bubare)

1890. Sagrađen Glavni kolodvor
16.01.1901. Prva vožnja „Samoborčekom“
1921. Gradske kuće u bloku Selska-Meršićeva
1926. Tramvaj prelazi na vožnju desnom stranom ulice
1927.-1928. Socijalni stanovi u bloku Selska-Lošinjska-Creska-Učka
1928. Izgrađena škola Kralja Tomislava na Novoj cesti
1928. Izgrađen Dom za starije i nemoćne na Selskoj cesti
1929. Željeznićčki podvožnjaci na Savskoj, Jukićevoj, Tratinskoj (projektirali: Mladen Kauzlarić, Juraj Denzler)
1929.-1930. Naselje Istrana i invalida
1931. Stambene kućice namještenika ZET-a (Iza Remize)
1932. Otvorena škola Augusta Šenoe na Selskoj cesti
1935.-... Naselje Prve hrvatske stambene štedionice
1935. Tramvaj vozi do Tratinske (podvožnjak Savska-Tratinska?)
1937.-1939. Građena crkva Sv. Josipa na početku Trakošćanske
11.02.1936. Otvorena Remiza (nakon premještaja sa prostora Tehničkog muzeja)
1941. Posvećena crkva sv. Marka Križevčanina na Selskoj cesti
1945. "Samoborček" prelazi u vlasništvo Jugoslavenskih državnih željeznica -
Nakon 1945. Na raskršću Nove ceste i Kranjčevićeve radi trgovina mješovite robe Zanap
1947. Osnovana knjižnica Trešnjevka (danas Knjižnica Tina Ujevića)
Oko 1950. Kino projekcije na Trešnjevačkom placu, subotom se igra tombola
01.07.1950. „Samoborček“ predan na upravljanje gradu Zagrebu i preimenovan u „Gradsku željeznicu“
1951. Otvoren Dom za starije i nemoćne u Drenovačkoj
Xxxxx – u radu Kino Trešnjevka (poznatije kao „Buhara“) na početku Vukovarske ceste
Xxxxx – otvara se zgrada tvornice konfekcije Vesna
29.04.1959. Počeli su prometovati moderni šinobusi „Srebrne strijele“ prema Samoboru I Bregani
14.09.1960. U Trešnjevačku Namu ušli prvi kupci
15.06.1962. Otvorena škola Julija Klovića (tada Osnovna škola Kate Dumbović)
1962. Podignuta zgrada novog Samoborskog kolodvora
09.01.1964. Počela gradnja tvornice Sport Heruc
18.01.1964. Postavljen kamen temeljac za Dom sportova
Kraj listopada 1964. Velika poplava
22.12.1964. Oštećene kuće nakon poplave su određene za rušenje
08.11.1966. Dovršen hotel Panorama (80 metara, 23 kata)
02.10.1972. Otvorena Nama na Remizi
15.09.1973. Otvoreno klizalište u Domu sportova
18.10.1974. Završene dvorane u Domu sportova
26.11.1976. Otvorena rekonstruirana Ljubljanska avenija od Savske do Nove ceste
18.08.1977. Počinje rekonstrukcija raskršća Selske ceste i zagrebačke avenije
25.11.1977. Otvorena rekonstruirana Ljubljanska avenija od Selske ceste do Prečkog
25.05.1978. Pušten u promet novosagrađeni južni kolnik Ljubljanske avenije
24.11.1978. Završena Ljubljanska avenija do jankomirskog mosta
19.06.1979. Počela gradnja Jadranskog (tada zvanog šarengradski) mosta
01.08.1979. Počela rekonstrukcija ulice Rade Končara
12.09.1979. Položen kamen temeljac za naselja Jarun, Vrbani i Staglišće
12.09.1979. Svečano otvorena rekonstruirana ulica Rade Končara
31.12.1979. Posljednja vožnja „Samoborčeka“
16.09.1981. Otvoren Jadranski most
1981. Dovršena nova zgrada Doma za starije i nemoćne na Trgu Slavoljuba Penkale
1991. Zgrada Knjižnice Tin Ujević preseljena iz stare zgrade u Novoj cesti u sadašnju u Vukovarskoj

A na starim planovima je to izgledalo ovako:



Trešnjevka 1878. godine - Magazinska cesta je već naznačena!


Trešnjevka 1887. - planiranje naselja sa radničkim stanovima.


Trešnjevka 1898.


Trešnjevka 1906., najvažnije ulice su već ucrtane.


Trešnjevka 1923., prepoznajemo današnji raster ulica.

Oznake: mapiranje, šetnja

Na Remizi prije nekoliko dana. Snimio: Vanja

Valjda snimanje nekog muzičkog spota?
Zna li tko nešto više?

Oznake: Remiza, tramvahj, ZET, trešnjevka

Ljudi moji, na žalost, potkrala mi se greška kod navođenja datuma najavljene igre na tržnici Jarun u sklopu projekta "Mapiranje Trešnjevke" ... pravi datum nije 14.10. kao što je stajalo u originalnom tekstu posta (sad sam već to izmijenio), već 24.10. (četvrtak).
Dakle, točna najava jest:

Nakon toga, u četvrtak, 24.10.2013., se selimo na tržnicu Jarun i igramo se ponovo sličnih igara kao onomad na Remizi u lipnju ove godine. sastanak je ponovo u 18h, ovaj puta kod drvenog mostića uz taksi stajalište na istočnoj strani tržnice.čnoj strani tržnice.

Oprostite na grešci (Veky, hvala ti na dojavi!) i nadam se da se vidimo već ovaj petak u 18h u parku na Trešnjevačkom placu!

Oznake: mapiranje, igra, Jarun, tržnica

Vrt Lakun s Mamuticom u pozadini. Snimio: Vanja


Prije tri tjedna sam sa višečlanom "delegacijom" Eko Ekipe Prečko posjetio možda najpoznatiji zagrebački društveni vrt, vrt Sopot. Taj vrt je među zagrepčanima upućenijim u problematiku gradskih vrtova zapravo poznatiji pod imenom Lakun pod kojim je njegov nastanak gotovo dvije godine tražila udruga Parkticipacija, koja je, na žalost, prilikom nastajanja tog vrta jedva spomenuta iako je cijeli koncept društvenih vrtova zapravo potekao od njene inicijative.

Podsjetimo se recimo članka iz H_altera od 14.11.2012. u kojem je spomenuta ideja o društvenom vrtu Lakun – pročitaj OVDJE. A tri mjeseca kasnije, 04.02.2013. evo i vijesti u Večernjem listu o osnivanju vrta na istoj lokaciji – vidi OVDJE! (udruga je ipak spomenuta, što često nije bio slučaj u drugim medijima)

No, za najopsežniji pregled teme urbanog vrtlarenja OVDJE pogledajte časopis “Zarez”, broj 345 od 08.11.2012. u kojem je na stranicama 19-28 urbano vrtlarenje obrađeno kao tema broja.

Kao dodatno štivo, za one koji se služe njemačkim jezikom, predlažem knjigu “Das ist Urban Gardening!” autorice Karen Meyer-Rebentisch koja na primjerima različitih njemačkih urbanih vrtova promatra i detaljno analizira taj urbani fenomen.
Pogledajte OVDJE!

Nego, vratimo se mi samome vrtu … eto me, po prvi puta na nekom zagrebačkom društvenom vrtu .... koji je na mene ostavio bitno bolji dojam od očekivanoga!

Kao prvo, vrt je vrlo prostran. Siguran sam da za vrelog i sparnog ljetnog dana ili pak zimske vjetrušine to nije osobito povoljno svojstvo, međutim za ugodnog kasnoljetnog popodneva, kao što je bilo to nedjeljno, kada smo bili na vrtu, bilo je lijepo boraviti na tako velikoj površini prekrivenoj najrazličitijim malim vrtovima. Za razliku od nas u Prečkom gdje su parcele nepravilnih oblika (najčešće šesterokutne ili pak ovalne) i podosta male, manje od 20 m2, ove ovdje su zaista pozamašne, 50 m2, i ......... dosadno pravokutne, kao da se šećem po šahovskoj ploči. No, od ovakve gradske vlasti nisam ni očekivao da će ići u bilo kakve eksperimente po pitanju dizajna vrta i s te strane nemam zamjerki. Postojećih nešto manje od 200 parcela je uspješno ugurano u veliki pravokutnik oranice između grmlja južno od Sopota.

A kako izgledaju parcele? Posve zanimljivo! Ima ih vrlo lijepih - nekoliko njih je uređeno po svim pravilima permakulturnog vrtlarenja, svaka im čast! Neke su pak na drugoj strani spektra, posve monokulturne (na jednoj raste samo grah!) ili pak monotono predvidive ... No, većina ih je posve OK, kombinira po nekoliko vrsta povrća i/ili cvijeća, a dosta ih je i sa ne sasvim uobičajenim sortama. Ono što je većini njih zajedničko je da su podosta rodne što baš i nije bilo očekivano obzirom na kasni start vrta - prvi vrtlari su stigli tek u svibnju, a posljednji sredinom srpnja. Dakle, rad im se obilato isplatio!

Oprema vrta je OK: niz drvenih sanduka za alat postavljenih uzdužno uz ogradu, uz njih su tu i plastični komposteri od kojih dosta njih baš i ne vrši svoju svrhu, nisu osobito praktični.
Kod ulaza je i mala sjenica, nekoliko klupa, 15-tak šareno obojanih auto guma sa cvijećem, mali tobogan i oveća livada za druženje i dječju igru. Kao što rekoh, posve zadovoljavajuće.

Popričali smo sa nekima od vrtlara i to posve različite dobi i životnih priča, od mlade "alternativke" sa dreadlocksima pa do bake s korijenima negdje na istoku. A zajedničko im je svima da su zadovoljni svojim vrtovima i da o njima pričaju sa onim tipičnim "vrtlarskim" žarom ... a to je zapravo i najvažnije! Jer, važno je veselje rada na vrtu, veselje druženja sa zemljom, biljem, ali i ostalim vrtlarima.

I tako, provedosmo na vrtu gotovo dva sata, popričasmo čak i sa voditeljem, i odosmo kući veseli i zadovoljni. Zadovoljni jer je lijepo vidjeti tako veliki vrt i zadovoljne ljude koji su dobili svoj komadić zemlje ... ali i zadovoljni zbog toga što je naš vrt ipak drukčiji i nije pod paskom grada, odašilje malo drugačiju, topliju vibru, vibru suradnje i zajednice. No, kako bi kolege kinezi rekli. "Neka cvate i raste tisuću biljaka!" .... nek nas sve veseli povrće i cvijeće u svim vrstama vrtova.



Evo i delegacije Eko Ekipe Prečko na prilazu vrtu, u sastavu Daša, Ljiljana, Nikolina i moja malenkost, dok nam se Maja priključila nešto kasnije! Snimio: Vanja


Na južnom prilazu vrtu: zgrade Sloboštine okružene grmljem i zaraslim livadama – koliko je tu potencijala za vrtove! Snimio: Vanja


Vrt sa zgradama Sopota i umirovljeničkim domom u pozadini. Snimio: Vanja


Ulaz. Snimio: Vanja


Paviljončić na ulazu sa dječjim igralištem. Snimio: Vanja


Ukrašene gume. Snimio: Vanja


Napokon u vrtu! Snimio; Vanja


Pogled na drugu stranu, prema zapadu. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Razgledavajući gredice … Snimio: Vanja


Jedan od rezervoara za vodu i tipsko spremište za alat. Snimio: Vanja


Vrtna oprema uz sjevernu stranu vrta. Snimio: Vanja


WC nedaleko od ulaza. Snimio: Vanja


Priručni komposter na gredici. Snimio: Vanja


Odlično napravljen stup za penjanje graha. Snimio: Vanja


Popločana stazica … Snimio: Vanja


Pokusna naprava za zalijevanje na jednoj gredici, donacija “Peveca”. Snimio: Vanja


Sunce u ruci! Snimio: Vanja


Prekrasna glavica futoškog zelja! Snimio: Vanja


Među rjeđim vrstama su i ove vesele papričice! Snimio: Vanja


Zrnca mungo-graha. Snimio: Vanja


Suncokret sa gostima. Snimio. Vanja


Gigantski suncokret! Snimio: Vanja


Monokultura graha na jednoj gredici. Snimio: Vanja


Radno popodne. Snimio: Vanja


Sastanak. Snimio: Vanja


Naša prva sugovornica hita sa alatom. Snimio: Vanja


U razgovoru sa vrtlarima. Snimio: Vanja


I ovdje smo zastali na čašici razgovora … Snimio: Vanja


Nečiji dnevni boravak. Snimio: Vanja


Improvizirana vješalica. Snimio: Vanja


Stolček za kratki odmor. Snimio: Vanja


Ali, ima tu i fotelja! Snimio: Vanja


Nadstrešnica sa sjeverne strane gdje je izgrađeno i nekoliko barakica nakon čega je njihova gradnja zaustavljena. Snimio: Vanja


Niz baraka na sjevernoj strain. Snimio: Vanja


Lijepa, dobro raspoređena i raznovrsna gredica. Snimio: Vanja


Ovdje je sve puno pravilnije i zatvorenije … Snimio: Vanja


Bujna živa ograda od suncokreta – vrlo dekorativna, ali i gotovo izolirajuća (što joj je vjerojatno bio i cilj). Snimio: Vanja


Primjer lijepe i “decentne” ogradice. Snimio: Vanja


Ku-ku! Snimio: Vanja


Nedaleko zemljište koje se priprema za slijedeći vrt. Snimio: Vanja

Oznake: vrt, lakun, sopot

Drage i dragi moji, jesen nam je već dobrano pokucala na vrata i došlo je vrijeme za početak move sezone projekta "Mapiranje Trešnjevke"!

Za početak, ovaj petak, 11.10.2013., sastajemo se u parku na Trešnjevačkom trgu (onom preko puta bivše "Name") u 18h kako bismo pobliže pogledali urbano srce Trešnjevke, kvart omeđen Tratinskom, Novom cestom, Adžijinom. Iako većina nas (pa i ja ) misli kako dobro poznaje taj kvart svako toliko izroni neki novi detalj, neka nova priča koja obogati njegovu priču. Ovaj puta nećemo toliko puno hodati već ćemo se usredotočiti na detalje!

(u slučaju kiše se šetnja NE odgađa, već se samo mjesto sastanka premješta ispod krova "Konzuma" u zgradi bivše "Name" - početak je isti, 18h)

Nakon toga, u četvrtak, 24.10.2013., se selimo na tržnicu Jarun i igramo se ponovo sličnih igara kao onomad na Remizi u lipnju ove godine. sastanak je ponovo u 18h, ovaj puta kod drvenog mostića uz taksi stajalište na istočnoj strani tržnice

(u slučaju kiše se igra također NE odgađa - dođite sa kišobranom!)

Oba događanja su najavljena i na službenoj stranici "Mapiranja Trešnjevke", vidi OVDJE!)

Uz sve ovo još dodatna najava da se naveliko radi na već spominjanoj web stranici "Mapiranja Trešnjevke", imate moju riječ da će to biti vrlo zanimljiva i detaljima bogata stranica koja će i vama omogućiti da sudjelujete u radu ovoga projekta sa vašim komentarima, pričama, starim i novim fotkama. Web stranica je još "nevidljiva" (ne morate ju tražiti po mreži, još je nedostupna), a u javnost ćemo je pustiti negdje sredinom studenoga. Naravno, to će biti javljeno i ovdje na blogu.


A uz sve to, evo i jedne moje obavijesti nevezane uz projekt "Mapiranje Trešnjevke". U srijedu, 16.10.2013. u 19h se u galeriji "Modulor" u Centru za kulturu Trešnjevka otvara moja samostalna izložba fotografija pod naslovom "Poruke koje je p ...". Radi se o mnoštvu poruka koje nas svakoga dana zasipaju svojim informacijama sa svih strana, pa čak i stupova javne rasvjete, napuštenih izloga, zidova, stabala ... no, s vremenom, kako meteorološkim tako i onim drugim, njihovo značenje blijedi i gubi se, nestaje, od njih ostaje samo njihov fizički "okvir", papir, selotejp, a duša se gubi. Pogledajte na mojim fotkama kako izgledaju poruke koje je potrošilo vrijeme!

Oznake: mapiranje trešnjevke, galerija Modulor, poruke, šetnja, igra

Park u Zorkovačkoj ulici, Trešnjevka. Snimio: Vanja

Lijepo je početi dan razgovorom na klupi u parku, usprkos tome što je danas pao prvi mraz, zar ne?

Oznake: trešnjevka, zobene pahuljice, park, mraz

Nakon vrtova svih oblika i veličina došlo je vrijeme i za posjet vjerojatno najvećem i najraznolikijem kompleksu urbanih vrtova grada – vrtovima uz potoke Trnavu i Rijeku u sjeveroistočnoj Dubravi!



Ljubičastom je bojom označeno područje vrtova opisano u ovom postu.


Jedan od najljepših dijelova staze uz potok – lijepi i uredni vrtovi s obje strane potoka! Snimio: Vanja


U tom području grada urbanizacija se više ili manje zaustavila baš pred tim potocima – s njihove južne trane se nalaze velika naselja stambenih zgrada izgrađena od 60-tih godina (Studentski grad) preko 70-tih (Trnovčica, Dubec) sve do 90-tih (Poljanice), a sa sjeverne strane su polja i ledine koja sežu do prvih obronaka Medvednice i nekadašnjih zaseoka i sada prigradskih naselja kao što su Branovec i Novoselec ... odnosno, kako to izgleda mojim očima, očima stanovnika Prečkog: sve što postoji na jugozapadu (ledine i polja oko Prečkog) postoji i na sjeveroistoku (ledine i polja iza Studentskog grada i Trnovčice) s tom razlikom što se na jugozapadu iza tog pojasa nalazi rijeka Sava, a ovdje brežuljci predgorja.

Naravno, takav spoj veliek koncentracije stanovnika bez vrtova s južne strane potoka sa velikim slobodnim površinama na sjeveru nije mogao rezultirati ni sa čim drugim nego velikim kompleksom vrtova.

Da stvar bude bolje, negdje tokom 80-tih ili 90-tih (molim one koji znaju točniji podatak da me nadopune!) je tokom regulacije potoka Trnave dobivena prilično velika slobodna površina između potoka i stambenih zgrada Studentskog grada. Potok je nekad tekao tik iza naselja, a nakon regulacije je napravljen veliki luk ... a ta površina između zgrada i potoka je sada jedan veliki vrtni grad. Dosta je tu vrtova koji su, vidi se, već dugo godina na tome mjestu – puno je stabala, voćaka, baraka i vidljivo je da su vrtovi već duže vremena u „pogonu“. Sa druge pak strane, sjeverne, se nalazi niz vrtova koji su očito nešto mlađeg porijekla – dapače, vidi se da su neki „zauzeti“ tek ove godine. Ne poznajući lokalnu situaciju teško mi je reći da li to ljudi obrađuju svoju zemlju, gradsku ili pak nečiju uzetu na korištenje, sa ili bez dozvole, no vjerojatno su sve varijante u igri.

Nešto istočnije, uz potok Rijeku koji dolazi iz Čučerja, je slično. Vidljivo je da su vrtovi nešto veći, a više je i neobrađenih površina (potencijalni vrtlari, navalite!) tako da je primjetno da je ovo područje manje „kolonizirano“. Na ovome potezu je i nešto više zapuštenih površina sa smećem što kvari inače vrlo lijep ugođaj. Kao zanimljivost, vrijedi istaći da se u blizini rasklopnog postrojenja nalazi i mala kozarska farma koju izgleda drže romi.

Još dalje, prema Brestju, je situacija slična – vrtovi se nastavljaju, iako puno više sa južne negoli sa sjeverne strane. da bi primicanjem gušće naseljenom dijelu Sesveta, uz Zagrebačku ulicu, posve nestali.

Teško mi je procijeniti koliko je cijelo to vrtno područje veliko, no ne bi me čudilo kad bih čuo da se tu radi o više od čitavog kvadratnog kilometra vrtova rastegnutih uz tokova ta dva potoka!

Što se vrtova samih po sebi tiče, oni se uklapaju u uobičajenu gradsku sliku s tom razlikom što se ovi ovdje u pravilu „ne skrivaju“ od posjetilaca. Kompleks je vrlo velik i, rekao bih, podosta „samopouzdan“ i ne zahtijeva visoke ograde i neprobojno grmlje oko sebe, već i zato što se nalazi na rubu grada (fenomen primijećen i u Prečkom – što je vrt dalje od naselja, to je manje zaštićen). Jedno od glavnih pitanja vrtlarstva, zalijevanje, su neki od vrtlara riješili stavljanjem pumpi, dok drugi bilje zalijevaju vodom iz potoka: ne znam koliko je to higijenski, no nizak ljetni vodostaj potoka ne garantira miran san vrtlara. Za mog posjeta vrtu tokom srpnja (kada su i snimljene sve fotke) vode je u potoku mjestimično bilo tek centimetar ili dva.

Cijeli taj predio je najljepše posjetiti stazom uz potoke, bilo pješice, bilo biciklom (ako vas ne smeta nešto drndanja). Šetnja od Dankovečke ceste (autobusi za Čučerje i Markuševečku Trnavu) sve do Sesveta može trajati sat do dva, ovisno o količini vremena potrošenoj za zavirivanje u vrtove i vrludanje po stazicama između njih. Moje osobno mišljenje je da je južna obala zanimljivija za šetnju, no veći broj mostova i mostića (pogotovo na području Studentskog grada) omogućuje lako razgledavanje obaju strana.

Eto, uvjerite se sami kroz fotke u bogatstvo vrtova na sjeveroistoku grada! A preporučam vam i samostalnu šetnju, tako ćete moći sami odabrati koji vas aspekt vrtova najviše zanima za promatranje!



Početak šetnje nedaleko od Dankovečke ceste. Start nije obećavao puno zanimljivosti jer su uz potok još bile razasute kuće, a i sam miris potoka (bio je vruć ljetni dan!) nije baš oduševljavao ... Snimio: Vanja


... no, vrtni prizori su uskoro postali prevladavajući. Snimio: Vanja


Improvizirani stolić. Snimio: Vanja


Direktno iz učionice. Snimio: Vanja


Estetski dotjerano. Snimio: Vanja


Upečatljiva vrata i još upečatljivija poruka. Snimio: Vanja


Široki pogledi preko Trnave. Snimio: Vanja


... iako ne manjka biciklističkog prometa ... Snimio: Vanja


... a tu i tamo prođe i poneki auto (ovo je bio jedini kojeg sam sreo). Snimio: Vanja


Pravo šetalište ... Snimio: Vanja


Pastoralni motiv - crkva u Granešini u pozadini vrtova. Snimio: Vanja


U zasjedi – pazite se, čvorci! Snimio: Vanja


Jedan od mostića. Snimio: Vanja


Ovo je jedan od solidnijih ... Snimio: Vanja


Ovako neki rješavaju pitanje navodnjavanja. Snimio: Vanja


Naravno, potrebna je i „infrastruktura“. Snimio: Vanja


Parcela u pripremi – cijela obitelj je na terenu. Snimio: Vanja


Dok sjevernom obalom dominiraju noviji vrtovi ... Snimio: Vanja


... sa južne su to već bujne parcele. Snimio: Vanja


U zelenoj oazi ... Snimio: Vanja


Između zelenih zidova. Snimio: Vanja


Tamo gdje prestaju ograde. Snimio: Vanja


Zeleni tunel sa južne strane potoka. Snimio: Vanja


Čudo improviziranog graditeljstva preko potoka Trnave, između Studentskog grada i Trnovčice. Snimio: Vanja


Ovo vrijedi vidjeti i izbliza. Snimio: Vanja


Kad smo već kod improvizacija – evo i roletne ograde, često viđena motiva. Snimio: Vanja


Tko nema dovoljno roleta onda može i razmaknuto. Snimio: Vanja


Uz potok Rijeku, leđima prema Trnovčici – potok više niej ograđen već samo prokopan, staza je kvrgavija, vrtovi nešto rjeđi, pogotovo sa sjeverne strane. Snimio: Vanja


Smjenjuju se zelene i ogoljele dionice. Snimio: Vanja


Uz kuće Trnovčice – ovaj puta s visokim ogradama. Snimio: Vanja


Neki se ograđuju i improvizirano, s podlogama za madrace . .. Snimio: Vanja


Rasklopno postrojenje (trafo stanica) iza Dupca, a odmah ispred njega, u šumici – kozarski raj! Snimio: Vanja


Jedan od posljednjih mostića, kod Brestja. Snimio: Vanja


Puteljkom prema kraju šetnje ... Snimio: Vanja


Ovdje vrtovi prestaju – početak Brestja. Snimio: Vanja

Oznake: gradski vrtovi, Dubrava, rijeka, trnava